II-II, q. 141, a. 7
Je li stožerna ili glavna krepost
Prigovor 1. Čini se da umjerenost nije stožerna krepost. Dobro naime moralne kreposti ovisi o razumu. No umjerenost je oko onoga što je više udaljeno od razuma, to jest oko užitaka koji su zajednički nama i nerazumnim životinjama, kako se kaže u III. Ethic.. Dakle, čini se da umjerenost nije glavna krepost.
Prigovor 2. Nadalje, koliko je nešto silovitije, toliko se čini teže za obuzdanje. No srdžba, koju obuzdava blagost, čini se da je silovitija od požude, koju obuzdava umjerenost, jer se u Izr 27 kaže: „Srdžba nema milosrđa, niti provaljujući gnjev, a nalet uzbuđena duha tko će moći podnijeti?“ Dakle, blagost je glavnija krepost nego umjerenost.
Prigovor 3. Nadalje, nada je glavni pokret duše nego želja ili požuda, kako je gore izneseno. No poniznost obuzdava umišljenost neumjerene nade. Dakle, čini se da je poniznost glavnija krepost nego umjerenost koja obuzdava požudu.
Naprotiv, Grgur u 2. knjizi Morala stavlja umjerenost među glavne kreposti.
Odgovaram: kao što je gore rečeno, glavna ili stožerna krepost naziva se ona koja se ponajviše hvali iz nečega od onoga što se zajednički traži za lik kreposti. Umjeravanje pak, koje se traži u svakoj kreposti, ponajprije je pohvalno u užicima dodira, oko kojih je umjerenost, kako zato što su takvi užici nama naravniji, te je stoga teže od njih se suzdržati i obuzdati njihove požude; tako isto i zato što su njihovi predmeti nužniji sadašnjem životu, kao što je očito iz rečenoga. I zato se umjerenost postavlja kao glavna ili stožerna krepost.
Odgovor na 1. prigovor: to se veća krepost djelatnika pokazuje ukoliko svoju djelatnost može protegnuti na ono što je više udaljeno. I zato se iz samoga ovoga pokazuje veća moć razuma što može umjeravati i požude i užitke koji su najviše udaljeni. Odakle to pripada glavnosti umjerenosti.
Odgovor na 2. prigovor: nalet srdžbe uzrokovan je iz nekoga akcidenta, primjera radi, iz neke ožalošćujuće povrede, i zato brzo prolazi, premda ima velik nalet. No nalet požude ugodnih stvari dodira proizlazi iz naravnog uzroka, odakle je dugotrajniji i zajedničkiji. I zato glavnijoj kreposti pripada obuzdati ga.
Odgovor na 3. prigovor: one stvari kojih je nada uzvišenije su od onih kojih je požuda, i zbog toga se nada postavlja kao glavna strast u srditosti. No one stvari kojih je požuda i užitak dodira silovitije pokreću težnju, jer su naravnije. I zato je umjerenost, koja u njima postavlja mjeru, glavna krepost.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.