II-II, q. 141, a. 8
Je li najmoćnija među krepostima
Prigovor 1. Čini se da je umjerenost najveća među krepostima. Ambrozije naime u 1. knjizi O dužnostima kaže da se „u umjerenosti ponajviše motri i traži brižnost za časno i promatranje pristojnosti“. No hvalevrijedna je krepost ukoliko je časna i pristojna. Dakle, umjerenost je najveća krepost.
Prigovor 2. Nadalje, veće je kreposti činiti ono što je teže. No teže je obuzdati požude i užitke dodira nego ispraviti vanjske djelatnosti, od kojih prvo pripada umjerenosti, a drugo pravednosti. Dakle, umjerenost je veća krepost nego pravednost.
Prigovor 3. Nadalje, koliko je nešto zajedničkije, toliko se čini nužnijim i boljim. No hrabrost je oko opasnosti smrti, koje rjeđe susrećemo nego ugodne stvari dodira, koje susrećemo svakodnevno, i tako je uporaba umjerenosti zajedničkija nego hrabrosti. Dakle, umjerenost je plemenitija krepost nego hrabrost.
Naprotiv, Filozof kaže u I. Rhetoric. da su „najveće kreposti one koje su drugima ponajviše korisne, i zbog toga hrabre i pravedne ponajviše častimo“.
Odgovaram: kao što Filozof kaže u I. Ethic., „dobro mnoštva božanskije je nego dobro pojedinca“. I zato, ukoliko neka krepost više pripada dobru mnoštva, utoliko je bolja. Pravednost pak i hrabrost više pripadaju dobru mnoštva nego umjerenost, jer se pravednost sastoji u priopćavanjima koja su usmjerena prema drugome; hrabrost pak u ratnim opasnostima koje se podnose za opće spasenje; umjerenost pak umjerava samo požude i užitke onoga što pripada samom čovjeku. Odakle je očito da su pravednost i hrabrost izvrsnije kreposti nego umjerenost, od kojih su razboritost i bogoslovne kreposti moćnije.
Odgovor na 1. prigovor: časnost i pristojnost ponajviše se pridaju umjerenosti, ne poradi glavnosti vlastitog dobra, nego poradi ružnoće suprotnoga zla, od kojega odvraća, ukoliko naime umjerava užitke koji su zajednički nama i nerazumnim životinjama.
Odgovor na 2. prigovor: budući da je krepost oko teškoga i dobroga, dostojanstvo se kreposti više motri oko lika dobra, u kojemu prednjači pravednost, nego po liku teškoga, u kojemu prednjači umjerenost.
Odgovor na 3. prigovor: ona zajedničkost po kojoj nešto pripada mnoštvu ljudi više pridonosi izvrsnosti dobrote nego ona koja se promatra po tome što se nešto često događa, u prvoj od kojih prednjači hrabrost, u drugoj umjerenost. Odakle je jednostavno hrabrost moćnija, premda se u nekom pogledu može reći da je umjerenost moćnija ne samo od hrabrosti nego i od pravednosti.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.