Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 141, a. 5

Je li oko užitaka okusa ukoliko je okus, ili samo ukoliko je neki opip

Prigovor 1. Čini se da je umjerenost oko vlastitih užitaka okusa. Užitci su naime okusa u hrani i piću, koji su potrebniji za ljudski život nego užici spolnih odnosa koji pripadaju dodiru. No prema rečenome, umjerenost je oko užitaka onoga što je potrebno za ljudski život. Dakle, umjerenost je više oko vlastitih užitaka okusa nego oko vlastitih užitaka dodira.

Prigovor 2. Nadalje, umjerenost je više oko strasti nego oko samih stvari. No, kako se kaže u II. De anima, čini se da je dodir osjet hrane, s obzirom na samu supstanciju hrane, dok je okus, koji je vlastiti predmet okusa, poput užitka hrane. Dakle, umjerenost je više oko okusa nego oko dodira.

Prigovor 3. Nadalje, kako se kaže u VII. Ethic., „oko istih su stvari umjerenost i neumjerenost, suzdržljivost i nesuzdržljivost, ustrajnost i mekoća“, kojima pripadaju slasti. No slastima se čini da pripada užitak koji je u okusima, a oni pripadaju okusu. Dakle, umjerenost je oko vlastitih užitaka okusa.

Naprotiv, Filozof kaže da se umjerenost i neumjerenost služe okusom malo ili nimalo.

Odgovaram: kao što je rečeno, umjerenost se sastoji oko glavnih užitaka, koji ponajviše pripadaju očuvanju ljudskoga života, bilo u vrsti bilo u pojedincu. U njima se nešto promatra ponajprije, a nešto podredno. Ponajprije sama uporaba nužne stvari, primjera radi, ili žene, koja je nužna za očuvanje vrste; ili hrane i pića, koji su nužni za očuvanje pojedinca. I sama uporaba tih nužnih stvari pridruženo ima neki bitni užitak. Podredno se pak oko obiju uporaba promatra nešto što pridonosi tome da uporaba bude ugodnija, kao ljepota i ures žene, te ugodan okus u hrani, kao i miris. I zato je umjerenost ponajprije oko užitaka dodira koji po sebi slijedi samu uporabu nužnih stvari, čija je svaka uporaba u dodirivanju. Oko užitaka pak ili okusa ili njuha ili vida umjerenost je i neumjerenost podredno, ukoliko osjetne stvari tih osjetila pridonose ugodnoj uporabi nužnih stvari koja pripada dodiru. Budući da je ipak okus bliži dodiru nego ostala osjetila, umjerenost je stoga više oko okusa nego oko ostalih osjetila.

Odgovor na 1. prigovor: i sama uporaba hrane, i užitak koji bitno iz toga slijedi, pripada dodiru, odakle Filozof kaže u II. De anima da je „dodir osjet hrane, jer se hranimo toplim i hladnim, vlažnim i suhim“. No okusu pripada razlučivanje okusa, koji pridonose užitku hrane, ukoliko su znakovi prikladne hrane.

Odgovor na 2. prigovor: užitak okusa jest takoreći nadolazeći, ali užitak dodira po sebi slijedi uporabu hrane i pića.

Odgovor na 3. prigovor: slasti se ponajprije sastoje u samoj supstanciji hrane, ali podredno u probranom okusu i pripravi hrane.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.