Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 141, a. 4

Je li samo oko užitaka opipa

Prigovor 1. Čini se da umjerenost nije samo oko požuda i užitaka dodira. Augustin naime u knjizi O morima Crkve kaže da je „zadaća umjerenosti u obuzdavanju i stišavanju požuda kojima žudimo za onim što nas odvraća od Božjih zakona i od ploda njegove dobrote“. I malo nakon toga nadodaje da je „služba umjerenosti prezirati sve tjelesne draži i hvalu svjetine“. No od Božjih nas zakona ne odvraćaju samo požude užitaka dodira, nego i požude užitaka drugih osjetila, koje također pripadaju tjelesnim dražima, kao i slično požude bogatstava ili pak svjetovne slave, zbog čega se u Poslanici Timoteju na kraju kaže da je „korijen svih zala požuda“. Dakle, umjerenost nije samo oko požuda užitaka dodira.

Prigovor 2. Nadalje, Filozof kaže u IV. Ethic. da je „onaj tko je dostojan malih stvari i njima sebe dostojnim čini umjeren, a ne velikodušan“. No mali ili veliki počasti, o kojima ondje govori, nisu ugodni u pogledu dodira, nego u pogledu animalnog zahvaćanja. Dakle, umjerenost nije samo oko požuda užitaka dodira.

Prigovor 3. Nadalje, ono što je istoga roda čini se da s istog razloga pripada građi neke kreposti. No svi osjetilni užici čine se da su istoga roda. Dakle, s jednakim razlogom pripadaju građi umjerenosti.

Prigovor 4. Nadalje, duhovni su užici veći od tjelesnih, kao što je gore izneseno kad se raspravljalo o strastima. No ponekad zbog požuda duhovnih užitaka neki otpadaju od Božjih zakona i od stanja kreposti, kao na primjer zbog znatiželje za znanošću. Zbog toga je i prvom čovjeku đavao obećao znanost, u Post 3, govoreći: „Bit ćete kao bogovi, znajući dobro i zlo“. Dakle, umjerenost nije samo oko užitaka dodira.

Prigovor 5. Nadalje, kad bi užici dodira bili vlastita građa umjerenosti, trebalo bi da umjerenost bude oko svih užitaka dodira. No nije oko svih, primjera radi, oko onih koji su u igrama. Dakle, užici dodira nisu vlastita građa umjerenosti.

Naprotiv, Filozof kaže u III. Ethic. da je umjerenost vlastito oko požuda i užitaka dodira.

Odgovaram: kao što je rečeno, umjerenost je tako oko požuda i užitaka kao što je hrabrost oko strahova i odvažnosti. Hrabrost je pak oko strahova i odvažnosti s obzirom na najveća zla kojima se sama narav gasi, a to su opasnosti smrti. Zbog toga je slično potrebno da umjerenost bude oko požuda najvećih užitaka. I budući da užitak slijedi naravnu djelatnost, neki su užici utoliko silovitiji ukoliko slijede naravnije djelatnosti. Ponajviše su pak životinjama naravne one djelatnosti kojima se čuva narav pojedinca hranom i pićem, a narav vrste sjedinjenjem muškog i ženskog. I zato je umjerenost vlastito oko užitaka hrane i pića te oko užitaka spolnih odnosa. Takvi užici pak slijede osjet dodira. Odakle preostaje da je umjerenost oko užitaka dodira.

Odgovor na 1. prigovor: Augustin ondje naizgled shvaća umjerenost ne po tome što je posebna krepost koja ima određenu građu, nego po tome što joj pripada razumno umjeravanje u bilo kojoj građi, što pripada općoj odredbi kreposti. Iako se također može reći da onaj tko može obuzdati najveće užitke, mnogo više može obuzdati i manje užitke. I zato umjerenosti ponajprije i vlastito pripada umjeravati požude užitaka dodira, a podredno i ostale požude.

Odgovor na 2. prigovor: Filozof ondje naziv umjerenosti svodi na umjeravanje vanjskih stvari, dok se naime netko usmjerava prema nečemu sebi primjerenom, a ne utoliko ukoliko se odnosi na umjeravanje duševnih naklonosti, što pripada kreposti umjerenosti.

Odgovor na 3. prigovor: užici ostalih osjetila drukčije se drže u ljudima, a drukčije u drugim životinjama. U drugim životinjama naime od ostalih osjetila ne uzrokuju se užici osim u uređenosti prema osjetnim stvarima dodira, kao što se lav raduje gledajući jelena ili slušajući njegov glas, poradi hrane. Čovjek se pak raduje po ostalim osjetilima ne samo poradi ovoga, nego i poradi prikladnosti osjetnih stvari. I tako je umjerenost oko užitaka ostalih osjetila, ukoliko se upućuju na užitke dodira, ne ponajprije, nego posljedično. Ukoliko su pak osjetne stvari ostalih osjetilâ ugodne poradi svoje prikladnosti, kao kad se čovjek raduje u skladno uređenom zvuku, taj užitak ne pripada očuvanju naravi. Zbog toga takve strasti nemaju tu prvotnost da se umjerenost o njima ponajvišim imenom izriče.

Odgovor na 4. prigovor: duhovni užici, premda su po svojoj naravi veći od tjelesnih užitaka, ipak se ne zamjećuju tako osjetilno. I posljedično ne utječu tako silovito na osjetilnu težnju, protiv čijeg se naleta dobro razuma čuva po moralnoj kreposti. Ili treba reći da su duhovni užici, govoreći po sebi, u skladu s razumom. Zbog toga ih ne treba obuzdavati, nego samo po sebi slučajno, ukoliko naime jedan duhovni užitak odvraća od drugoga vrsnijega i primjerenijega.

Odgovor na 5. prigovor: nisu svi užici dodira usmjereni na očuvanje naravi. I zato nije potrebno da umjerenost bude oko svih užitaka dodira.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.