Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 141, a. 3

Je li samo oko požuda i užitaka

Prigovor 1. Čini se da umjerenost nije samo oko požuda i užitaka. Tulije naime u svojoj Retorici kaže da je „umjerenost čvrsto i umjereno gospodstvo uma nad strasti i nad drugim ispravnim poticajima duše“. Ali poticajima duše nazivaju se sve strasti duše. Dakle, čini se da umjerenost nije samo oko požuda i užitaka.

Prigovor 2. Nadalje, krepost je oko teškoga i dobra. Ali čini se da je teže umiriti strah, ponajviše oko smrtnih pogibli, nego umjeravati požude i užitke, koji se preziru radi bolova i smrtnih pogibli, kako Augustin kaže u knjizi O osamdeset i tri pitanja. Dakle, čini se da krepost umjerenosti nije ponajprije oko požuda i užitaka.

Prigovor 3. Nadalje, umjerenosti pripada milost umjerenosti, kako Ambrozije kaže u 1. knjizi O dužnostima. I Tulije u 1. knjizi O dužnostima kaže da „umjerenosti pripada svako stišavanje poremećenosti duše, i mjera stvari“. A mjeru je potrebno postaviti ne samo u požudama i užitcima, nego također u vanjskim djelima i u bilo kakvim vanjskim stvarima. Dakle, umjerenost nije samo oko požuda i užitaka.

Naprotiv, Izidor u knjizi Etimologija kaže da je umjerenost ono čime se obuzdava strast i požuda.

Odgovaram: kao što je rečeno gore, moralnoj kreposti pripada očuvanje dobra uma protiv strasti koje se protive umu. A kretanje je strasti duše dvostruko, kao što je rečeno gore, kada se raspravljalo o strastima. Jedno doista ukoliko osjetilni apetit slijedi osjetilna i tjelesna dobra; drugo pak ukoliko bježi od osjetilnih i tjelesnih zala. A prvo kretanje osjetilnog apetita ponajprije se protivi umu po neumjerenosti. Naime, osjetilna i tjelesna dobra, promatrana prema svojoj vrsti, ne protive se umu, nego mu više služe, kao instrumenti kojima um se koristi radi postizanja vlastitoga svršetka. Protive mu se pak ponajprije ukoliko osjetilni apetit teži u njih ne u skladu s načinom uma. I zato moralnoj kreposti vlastito pripada umjeravati takve strasti koje označuju slijeđenje dobra. Kretanje pak osjetilnog apetita koji bježi od osjetilnih zala, ponajprije se protivi umu ne doista po svojoj neumjerenosti, nego ponajviše po svom učinku, ukoliko se naime netko, bježeći od osjetilnih i tjelesnih zala, koja ponekad prate dobro uma, posljedično udaljuje od samoga dobra uma. I zato moralnoj kreposti pripada u takvima pružiti čvrstoću u dobru uma. Stoga kao što krepost hrabrosti, u čijoj je naravi pružiti čvrstoću, ponajprije se sastoji oko strasti koja pripada bijegu tjelesnih zala, to jest oko straha; a posljedično oko odvažnosti, koja poduzima strašne stvari pod nadom nekoga dobra, tako isto i umjerenost, koja označava neku umjerenost, ponajprije se sastoji oko strasti koje teže u osjetilna dobra, to jest oko požude i užitka; a posljedično oko žalosti koje nastaju iz odsutnosti takvih užitaka. Jer kao što odvažnost pretpostavlja strašne stvari, tako isto takva žalost ishodi iz odsutnosti rečenih užitaka.

Odgovor na 1. prigovor: kao što je rečeno gore, kada se raspravljalo o strastima, strasti koje pripadaju bijegu zala pretpostavljaju strasti koje pripadaju slijeđenju dobra, a strasti srditoga pretpostavljaju strasti požudnoga. I tako, dok umjerenost izravno preinačuje strasti požudnoga koje teže u dobro, po nekoj posljedičnosti preinačuje sve ostale strasti, ukoliko za umjerenošću prvih slijedi umjerenost kasnijih. Jer tko ne požudno neumjereno želi, posljedično je da umjereno se nada, i da se umjereno žalosti zbog odsutnosti požuda.

Odgovor na 2. prigovor: požuda označava neki nalet apetita u ugodno, koji traži obuzdanje, što pripada umjerenosti. Ali strah označava neko povlačenje duše od nekih zala, protiv čega čovjek treba čvrstoću duha, koju pruža hrabrost. I zato je umjerenost vlastito oko požuda, a hrabrost oko strahova.

Odgovor na 3. prigovor: vanjska djela proizlaze iz unutarnjih strasti duše. I zato njihova umjerenost ovisi o umjerenosti unutarnjih strasti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.