Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 106, a. 5

Treba li ga mjeriti prema primljenom dobročinstvu ili prema raspoloženju darovatelja

Prigovor 1. Čini se da uzvraćanje dobročinstava ne treba gledati prema naklonosti dobročinitelja, nego prema učinku. Naime, uzvraćanje se duguje dobročinstvima. No dobročinstvo se sastoji u učinku, kao što i samo ime zvuči. Dakle, uzvraćanje se mora gledati prema učinku.

Prigovor 2. Nadalje, zahvalnost, koja uzvraća dobročinstva, dio je pravednosti. No pravednost gleda na jednakost danoga i primljenoga. Dakle, i u uzvraćanju zahvalnosti treba više gledati učinak nego naklonost dobročinitelja.

Prigovor 3. Nadalje, nitko ne može gledati na ono što ne poznaje. No samo Bog prepoznaje nutarnju naklonost. Dakle, uzvraćanje zahvalnosti ne može se dogoditi prema naklonosti.

Naprotiv, Seneka kaže u I de beneficiis: „katkad nas više obvezuje onaj tko je dao malo na velikodušan način; tko je udijelio neznatno, ali rado“.

Odgovaram: treba reći da uzvraćanje dobročinstva može pripadati trima krepostima, naime pravednosti, zahvalnosti i prijateljstvu. Pravednosti pripada kada uzvraćanje ima značaj pravnoga duga, kao u zajmu i drugim takvim stvarima. I u takvom uzvraćanju treba gledati prema količini danoga. Prijateljstvu pak pripada uzvraćanje dobročinstva, a slično i kreposti zahvalnosti, ukoliko ima značaj moralnoga duga, no na različite načine. Jer u uzvraćanju prijateljstva treba imati u vidu uzrok prijateljstva. Stoga u korisnom prijateljstvu uzvraćanje treba izvršiti prema koristi koju je netko postigao iz dobročinstva. In čestitom pak prijateljstvu pri uzvraćanju treba imati u vidu izbor, odnosno naklonost darovatelja, jer se to ponajviše zahtijeva za krepost, kako se kaže u VIII. Ethic. A slično, budući da zahvalnost gleda na dobročinstvo ukoliko je besplatno udijeljeno, što doista pripada naklonosti, stoga i uzvraćanje zahvalnosti više gleda na naklonost darovatelja nego na učinak.

Odgovor na 1. prigovor: svaki moralni čin ovisi o volji. Stoga dobročinstvo, ukoliko je hvalevrijedno, u onoj mjeri u kojoj mu se duguje uzvraćanje zahvalnosti, materijalno se doista sastoji u učinku, ali formalno i prvenstveno u volji. Stoga Seneka kaže u I de Benefic.: „dobročinstvo se ne sastoji u onome što se čini ili daje, nego u samoj namjeri darovatelja ili činitelja“.

Odgovor na 2. prigovor: zahvalnost je dio pravednosti, ne doduše kao vrsta roda, nego po nekom svođenju na rod pravednosti, kao što je gore rečeno. Stoga nije nužno da se isti značaj duga gleda u objema krepostima.

Odgovor na 3. prigovor: čovjekovu naklonost po sebi doduše vidi samo Bog, ali ukoliko se očituje po nekim znakovima, može je spoznati i čovjek. I na taj se način naklonost dobročinitelja spoznaje iz samoga načina na koji se dobročinstvo udjeljuje, primjerice jer netko radosno i spremno pruža dobročinstvo.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.