Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 106, a. 2

Tko je dužan na veće zahvale Bogu: nedužnik ili pokajnik

Prigovor 1. Čini se da je nedužnik više dužan na uzvraćanje zahvala Bogu negoli pokajnik. Jer što je tko veći dar primio od Boga, to je više dužan na činjenje zahvala. Ali veći je dar nedužnosti negoli obnovljene pravednosti. Dakle, čini se da je nedužnik više dužan na činjenje zahvale negoli pokajnik.

Prigovor 2. Nadalje, kao što se dobročinitelju duguje činjenje zahvala, tako i ljubav. Ali Augustin kaže u II. Confess.: „Tko se od ljudi, misleći na svoju slabost, usuđuje svojim silama pripisati svoju čistoću i nedužnost, da tebe manje ljubi, kao da mu je manje bilo potrebno tvoje milosrđe koje oprašta grijehe onima koji se obraćaju k tebi?“ I potom dodaje: „I stoga neka te isto toliko, štoviše i više ljubi, jer po kome vidi da se ja oslobađam tolikih slabosti svojih grijeha, po tome vidi da se on tolikim slabostima grijeha nije zapleo“. Dakle, nedužnik je također više dužan na uzvraćanje zahvale negoli pokajnik.

Prigovor 3. Nadalje, što je besplatno dobročinstvo neprekinutije, to se veće činjenje zahvala za nj duguje. Ali u nedužniku se više nastavlja dobročinstvo božanske milosti negoli u pokajniku. Jer Augustin kaže na istome mjestu: „Tvojoj milosti pripisujem i tvojemu milosrđu što si grijehe moje kao led rastopio. Tvojoj milosti pripisujem i koja god zla nisam učinio, jer što to nisam mogao učiniti? I priznajem da mi je sve oprošteno: i zla koja sam samovoljno učinio i ona koja tvojim vodstvom nisam učinio“. Dakle, nedužnik je više dužan na činjenje zahvala negoli pokajnik.

Naprotiv, kaže se u Lk 7: „Kome se više oprašta, više ljubi“. Dakle, po istom razlogu, više je dužan na činjenje zahvala.

Odgovaram: činjenje zahvala u onome koji prima gleda na naklonost onoga koji daje. Odatle gdje je veća naklonost sa strane darovatelja, ondje se traži veće činjenje zahvala sa strane primatelja. A milost jest ono što se besplatno daje. Odatle dvostruko sa strane darovatelja može biti veća naklonost. Na jedan način, po veličini danoga. I na taj način nedužnik je dužan na veća činjenja zahvala, jer mu se veći dar daje od Boga i trajniji, uz ostalo jednako, apsolutno govoreći. Na drugi način može se reći veća naklonost jer se više daje besplatno. I prema tome pokajnik je više dužan na činjenje zahvala negoli nedužnik, jer se više besplatno daje ono što mu se daje od Boga; budući da je naime bio dostojan kazne, daje mu se milost. I tako, premda je onaj dar koji se daje nedužniku apsolutno promatran veći, ipak je dar koji se daje pokajniku veći u usporedbi s njim samim; kao što je i malen dar dan siromahu njemu veći negoli bogatašu velik. I jer se čini odnose na pojedinačno, u onome što treba činiti više se promatra ono što je ovdje ili sada takvo, negoli ono što je jednostavno takvo, kako Filozof kaže u III. Ethic. o dragovoljnom i nedragovoljnom.

Odgovor na prigovore: i po tome je bjelodan odgovor na prigovore.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.