II-II, q. 106, a. 1
Je li zahvalnost posebna krepost različita od drugih
Prigovor 1. Čini se da zahvalnost nije posebna krepost različita od drugih. Najveća smo naime dobročinstva primili od Boga i od roditelja. Ali čast koju Bogu uzvraćamo pripada kreposti bogoštovlja, a čast koju uzvraćamo roditeljima pripada kreposti pobožnosti. Dakle, zahvalnost nije krepost različita od drugih.
Prigovor 2. Nadalje, razmjerno uzvraćanje pripada zamjenskoj pravednosti, kako je bjelodano po Filozofu u V. Ethic. Ali zahvale se uzvraćaju da bude uzvraćanje, kako se na istome mjestu kaže. Dakle, vraćanje zahvala, što pripada zahvalnosti, čin je pravednosti. Dakle, zahvalnost nije posebna krepost različita od drugih.
Prigovor 3. Nadalje, uzvraćanje se traži za očuvanje prijateljstva, kako je bjelodano po Filozofu u VIII. i IX. Ethic. No prijateljstvo se odnosi na sve kreposti, poradi kojih se čovjek ljubi. Dakle, zahvalnost, kojoj pripada uzvraćati dobročinstva, nije posebna krepost.
Naprotiv, Tulije postavlja zahvalnost kao poseban dio pravednosti.
Odgovaram: kao što je gore rečeno, prema različitim uzrocima iz kojih se što duguje, nužno se mora razlikovati razlog vraćanja duga, ali ipak tako da se u većemu uvijek sadrži ono što je manje. U Bogu se pak prvo i glavno nalazi uzrok duga, po tome što je on prvo počelo svih naših dobara. Sekundarno pak u ocu, koji je najbliže počelo našega rađanja i odgoja. Treće pak u osobi koja se odlikuje dostojanstvom, iz koje opća dobročinstva proizlaze. Četvrto pak u nekom dobročinitelju od kojega smo primili neka pojedinačna i privatna dobročinstva, za koja smo mu pojedinačno obvezani. Budući dakle da ono što dugujemo Bogu ili ocu ili osobi koja se odlikuje dostojanstvom ne dugujemo nekome od dobročinitelja od kojega smo primili neko pojedinačno dobročinstvo, odatle je da poslije bogoštovlja, kojim dužno štovanje Bogu iskazujemo, i pobožnosti, kojom poštujemo roditelje, i opservancije, kojom poštujemo osobe koje se odlikuju dostojanstvom, stoji zahvalnost, koja dobročiniteljima uzvraća naklonost. I ona se razlikuje od prethodnih kreposti kao što se svaka od kasnijih razlikuje od prijašnje, kao zaostajući za njom.
Odgovor na 1. prigovor: kao što je bogoštovlje neka nadasve izvrsna pobožnost, tako je također neka izvrsna zahvalnost. Odatle je i činjenje zahvala Bogu gore stavljeno među ono što pripada bogoštovlju.
Odgovor na 2. prigovor: razmjerno uzvraćanje pripada zamjenskoj pravednosti kada se promatra prema zakonskom dugu, recimo ako se ugovorom utvrdi da se toliko za toliko uzvrati. Ali kreposti zahvalnosti pripada uzvraćanje koje biva iz samoga duga poštenja, koje naime tko čini svojevoljno. Stoga je zahvalnost manje ugodna ako je iznuđena, kako Seneka kaže u knjizi De beneficiis.
Odgovor na 3. prigovor: budući da se pravo prijateljstvo temelji na kreposti, sve što je kreposti protivno u prijatelju zapreka je prijateljstvu, a sve što je kreposno poticaj je prijateljstvu. I prema tome, po uzvraćanju dobročinstava prijateljstvo se čuva; premda uzvraćanje dobročinstava posebno pripada kreposti zahvalnosti.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.