II-II, q. 100, a. 4
Je li dopušteno prodavati ono što je pridruženo duhovnim stvarima
Prigovor 1. Čini se da je dopušteno primati novac za ono što je pridruženo duhovnim stvarima. Naime, čini se da su sva tjelesna dobra pridružena duhovnima, jer tjelesna dobra treba tražiti radi duhovnih. Ako dakle nije dopušteno prodavati ono što je pridruženo duhovnim stvarima, neće biti dopušteno prodati ništa tjelesno. A to je očito krivo.
Prigovor 2. Nadalje, čini se da ništa nije više pridruženo duhovnim stvarima od posvećenog posuđa. No, njega je dopušteno prodati za otkup zarobljenika, kako kaže Ambrozije. Dakle, dopušteno je prodavati ono što je pridruženo duhovnim stvarima.
Prigovor 3. Nadalje, čini se da su duhovnim stvarima pridruženi pravo ukopa, pravo pokroviteljstva i pravo prvorodstva prema starima (jer su prvorođeni, prije Zakona, obavljali svećeničku službu), a također i pravo primanja desetine. No, Abraham je kupio od Efrona dvostruku špilju za ukop, kako stoji u Post 23. Jakov je pak kupio od Ezava pravo prvorodstva, kako stoji u Post 25. Također, pravo pokroviteljstva prelazi s prodanom stvari i daje se u feud. Desetine su također ustupljene nekim vojnicima i mogu se otkupiti. Predstojnici katkad zadržavaju za sebe na neko vrijeme prihode od prebenda koje podjeljuju, iako su prebende pridružene duhovnim stvarima. Dakle, dopušteno je kupovati i prodavati ono što je pridruženo duhovnim stvarima.
Naprotiv, kaže papa Paskal, a nalazi se u I, pit. 3, pogl. Si quis obiecerit: „Tko god od toga proda jedno bez kojega ni drugo ne biva, nijedno ne ostavlja neprodanim. Neka dakle nitko ne kupuje Crkvu, ili prebendu, ili bilo što crkveno“.
Odgovaram: treba reći da nešto može biti pridruženo duhovnim stvarima na dva načina. Na jedan način, kao ono što ovisi o duhovnim stvarima, kao što se posjedovanje crkvenih beneficija naziva pridruženim duhovnim stvarima jer ne priliči nikome osim onomu tko ima kleričku službu. Stoga takve stvari nipošto ne mogu postojati bez duhovnih. I zbog toga ih nipošto nije dopušteno prodavati, jer se njihovom prodajom smatra da se i duhovne stvari podvrgavaju prodaji. Na drugi pak način, neke su stvari pridružene duhovnima ukoliko su usmjerene prema duhovnima, kao što je pravo pokroviteljstva, koje je usmjereno na predstavljanje klerika za crkvene beneficije; i sveto posuđe, koje je usmjereno na uporabu sakramenata. Stoga takve stvari ne pretpostavljaju duhovne, nego im radije prethode u vremenskom poretku. I zato se na neki način mogu prodati, ali ne ukoliko su pridružene duhovnim stvarima.
Odgovor na 1. prigovor: sva su tjelesna dobra pridružena duhovnima kao svrsi. I stoga je sama tjelesna dobra dopušteno prodavati, ali njihov odnos prema duhovnima ne smije potpasti pod prodaju.
Odgovor na 2. prigovor: i sveto je posuđe pridruženo duhovnim stvarima kao svrsi. I stoga se njihovo posvećenje ne može prodati, no za potrebe Crkve i siromaha može se prodati njihova tvar; pod uvjetom da se, nakon prethodne molitve, najprije razbiju; jer se nakon razbijanja više ne smatraju svetim posuđem, nego čistom kovinom. Stoga, ako bi se od iste tvari ponovno izradilo slično posuđe, trebalo bi ga ponovno posvetiti.
Odgovor na 3. prigovor: za dvostruku špilju koju je Abraham kupio za ukop ne smatra se da je bila zemlja posvećena za pokapanje. I stoga je Abrahamu bilo dopušteno kupiti tu zemlju za uporabu ukopa, kako bi ondje podigao grob, kao što bi i sada bilo dopušteno kupiti neko obično zemljište za podizanje groblja ili čak crkve. Budući da su se ipak i kod pogana mjesta određena za ukop smatrala svetima, ako je Efron namjeravao primiti cijenu za pravo ukopa, zgriješio je prodajući, iako Abraham nije zgriješio kupujući, jer nije namjeravao kupiti ništa osim obične zemlje. Dopušteno je i sada u slučaju potrebe prodati ili kupiti zemlju na kojoj je nekoć bila crkva, kao što je rečeno i o tvari svetoga posuđa. Ili se pak Abraham opravdava time što je time otkupio svoj mir. Premda mu je naime Efron besplatno nudio ukop, Abraham je ipak uvidio da ga ne može primiti besplatno bez njegove uvrede. Pravo pak prvorodstva pripadalo je Jakovu po Božjem izboru, prema onome iz Mal 1: „Jakova sam zavolio, a Ezava zamrzio“. I stoga je Ezav zgriješio prodajući prvorodstvo, a Jakov nije zgriješio kupujući, jer se smatra da je otkupio svoj mir. Pravo pak pokroviteljstva ne može se prodati samo po sebi, niti dati u feud, nego prelazi s imanjem koje se prodaje ili ustupa. Duhovno pak pravo primanja desetine ne dopušta se laicima, nego samo tjelesne stvari koje se daju pod imenom desetine, kako je gore rečeno. Što se pak tiče podjeljivanja beneficija, treba znati da ako biskup, prije nego što nekomu ponudi beneficij, iz nekog razloga odredi da se oduzme nešto od prihoda beneficija koji se ima podijeliti i potroši u pobožne svrhe, to nije nedopušteno. Ako pak od onoga komu nudi beneficij zahtijeva da mu se preda nešto od prihoda tog beneficija, to je isto kao da od njega zahtijeva drugi dar, i nije bez grijeha simonije.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.