II-II, q. 10, a. 5
O vrstama nevjere
Prigovor 1. Čini se da nema više vrsta nevjere. Budući naime da su vjera i nevjera suprotnosti, moraju biti oko istoga. Ali formalni objekt vjere jest prva istina, od koje ima jedinstvo, premda materijalno mnoge stvari vjeruje. Dakle, i objekt je nevjere prva istina, a ono što nevjernik ne vjeruje materijalno se odnosi u nevjeri. Ali razlika prema vrsti ne promatra se prema materijalnim počelima, nego prema formalnim počelima. Dakle, nema različitih vrsta nevjere prema različitosti onoga u čemu nevjernici griješe.
Prigovor 2. Nadalje, na bezbroj načina netko može odstupiti od istine vjere. Ako se dakle prema različitostima zabluda određuju različite vrste nevjere, čini se da slijedi kako ima bezbroj vrsta nevjere. I tako takve vrste ne treba razmatrati.
Prigovor 3. Nadalje, isto se ne nalazi u različitim vrstama. Ali događa se da je netko nevjernik po tome što griješi oko različitih stvari. Dakle, različitost zabluda ne čini različite vrste nevjere. Tako dakle nema više vrsta nevjere.
Naprotiv, svakoj se kreposti suprotstavlja više vrsta mana, jer dobro naime biva na jedan način, a zlo mnogostruko, kako je bjelodano po Dioniziju u IV. poglavlju De div. nom. i po Filozofu u II. Ethic. Ali vjera je jedna krepost. Dakle, njoj se suprotstavlja više vrsta nevjere.
Odgovaram: svaka se krepost sastoji u tome da dosegne neko pravilo ljudske spoznaje ili djelovanja, kako je gore rečeno. Dosegnuti pak pravilo biva na jedan način oko jedne građe, ali odstupiti od pravila događa se mnogostruko. I zato se jednoj kreposti mnoge mane suprotstavljaju. Različitost pak mana koja se svakoj pojedinoj kreposti suprotstavlja može se razmatrati na dva načina. Na jedan način, prema različitom odnosu prema kreposti. I prema tome određene su neke vrste mana koje se suprotstavljaju kreposti, kao što se moralnoj kreposti suprotstavlja jedna mana prema pretjerivanju u odnosu na krepost, a druga mana prema nedostatku u odnosu na krepost. Na drugi način može se razmatrati različitost mana suprotstavljenih jednoj kreposti prema iskvarenju različitih stvari koje se za krepost zahtijevaju. I prema tome jednoj kreposti, kao umjerenosti ili hrabrosti, suprotstavljaju se bezbrojne mane, prema tome što se na bezbroj načina događa da se različite okolnosti kreposti iskvare, tako da se odstupi od ispravnosti kreposti. Stoga su i pitagorovci zlo postavili bezbrojnim. Tako dakle treba reći da ako se nevjera promatra prema usporedbi s vjerom, različite su vrste nevjere i brojem određene. Budući naime da se grijeh nevjere sastoji u opiranju vjeri, to se može dogoditi na dva načina. Jer ili se opire vjeri koja još nije primljena, i takva je nevjera pogana ili nevjernika; ili se opire kršćanskoj vjeri koja je primljena, bilo u slici, i tako je nevjera Židova; bilo u samom očitovanju istine, i tako je nevjera heretika. Stoga se općenito mogu odrediti tri spomenute vrste nevjere. Ako se pak razlikuju vrste nevjere prema zabludi u različitim stvarima koje pripadaju vjeri, tako nisu određene vrste nevjere, mogu se naime zablude u beskonačno umnožiti, kako je bjelodano po Augustinu u knjizi De haeresibus.
Odgovor na 1. prigovor: formalni pojam nekoga grijeha može se uzeti na dva načina. Na jedan način, prema nakani onoga koji griješi, i tako ono k čemu se okreće onaj koji griješi jest formalni objekt grijeha; i po tome se raznolikuju njegove vrste. Na drugi način, prema pojmu zla, i tako ono dobro od kojega se odstupa jest formalni objekt grijeha; ali s te strane grijeh nema vrstu, štoviše lišenost je vrste. Tako dakle treba reći da je objekt nevjere prva istina kao ona od koje se odstupa, ali njezin formalni objekt kao ono k čemu se okreće jest lažno mišljenje koje slijedi; i s te se strane njezine vrste raznolikuju. Stoga kao što je jedna ljubav, koja prianja uz najviše dobro, a različite su mane suprotstavljene ljubavi, koje po okretanju k različitim vremenitim dobrima odstupaju od jednoga najvišega dobra, i opet prema različitim neurednim odnosima prema Bogu; tako je također vjera jedna krepost, po tome što prianja uz jednu prvu istinu; ali vrste su nevjere mnoge, po tome što nevjernici različita lažna mišljenja slijede.
Odgovor na 2. prigovor: onaj prigovor polazi od razlikovanja vrsta nevjere prema različitim stvarima u kojima se griješi.
Odgovor na 3. prigovor: kao što je vjera jedna jer mnoge stvari vjeruje u redu prema jednome, tako nevjera može biti jedna, pa i ako u mnogome griješi, ukoliko sve ima red prema jednome. Ništa ipak ne priječuje da čovjek u različitim vrstama nevjere griješi, kao što također jedan čovjek može različitim manama biti podložan i različitim tjelesnim bolestima.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.