Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 10, a. 4

Je li svako djelovanje nevjernikâ grijeh

Prigovor 1. Čini se da je svako djelovanje nevjernika grijeh. Jer na ono iz Rim 14: „Sve što nije iz vjere, grijeh je“, Glosa veli: „Sav je život nevjernikâ grijeh“. Ali životu nevjernikâ pripada sve što čine. Dakle, svako je djelovanje nevjernika grijeh.

Prigovor 2. Nadalje, vjera upravlja nakanu. Ali nikakvo dobro ne može postojati koje nije iz ispravne nakane. Dakle, u nevjernicima nijedno djelovanje ne može biti dobro.

Prigovor 3. Nadalje, kad se pokvari ono što je ranije, kvari se ono što je kasnije. Ali čin vjere prethodi činima svih kreposti. Dakle, budući da u nevjernicima nema čina vjere, nikakvo dobro djelo ne mogu činiti, nego u svakom svojem činu griješe.

Naprotiv, Korneliju, dok je još bio nevjernik, rečeno je da su Bogu bile ugodne njegove milostinje. Dakle, nije svako djelovanje nevjernika grijeh, nego neko je njegovo djelovanje dobro.

Odgovaram: kako je gore rečeno, smrtni grijeh oduzima posvećujuću milost, ali ne kvari posve dobro naravi. Stoga, budući da je nevjera neki smrtni grijeh, nevjernici doduše nemaju milost, ostaje ipak u njima neko dobro naravi. Stoga je bjelodano da nevjernici ne mogu činiti dobra djela koja su iz milosti, to jest zaslužna djela; ipak dobra djela za koja dostaje dobro naravi mogu na neki način činiti. Stoga nije potrebno da u svakom svojem djelu griješe, nego kada god neko djelo čine iz nevjere, tada griješe. Kao što naime onaj tko ima vjeru može neki grijeh počiniti u činu koji ne usmjerava na svrhu vjere, bilo lakim bilo također smrtnim grijehom; tako također nevjernik može neki dobar čin učiniti u onome što ne usmjerava na svrhu nevjere.

Odgovor na 1. prigovor: onu riječ treba shvatiti ili zato što život nevjernikâ ne može biti bez grijeha, budući da se grijesi bez vjere ne uklanjaju; ili zato što što god čine iz nevjere jest grijeh. Stoga se ondje dodaje: „Jer svatko tko nevjernički živi ili djeluje, teško griješi“.

Odgovor na 2. prigovor: vjera upravlja nakanu s obzirom na posljednju nadnaravnu svrhu. Ali i svjetlo naravnoga razuma može upravljati nakanu s obzirom na neko sunaravno dobro.

Odgovor na 3. prigovor: po nevjeri se ne kvari posve u nevjernicima naravni razum, a da u njima ne ostane neka spoznaja istinitoga, po kojoj mogu učiniti neko djelo iz roda dobrih. O Korneliju pak valja znati da nije bio nevjernik, inače njegovo djelovanje ne bi bilo ugodno Bogu, komu se bez vjere nitko ne može svidjeti. Imao je pak podrazumijevanu vjeru, dok istina Evanđelja još nije bila očitovana. Stoga da bi ga u vjeri potpuno poučio, šalje se k njemu Petar.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.