II-II, q. 10, a. 3
Je li najveći od grijeha
Prigovor 1. Čini se da nevjera nije najveći od grijeha. Augustin naime veli, i nalazi se u V, qu. 1: „Trebamo li katolika najgorih običaja pretpostaviti nekom heretiku u čijem životu, osim toga što je heretik, ljudi ne nalaze što bi prekorili, ne usuđujem se prenagliti sa sudom“. Ali heretik je nevjernik. Dakle, ne treba jednostavno reći da je nevjera najveći od grijeha.
Prigovor 2. Nadalje, ono što umanjuje ili ispričava grijeh, ne čini se da je najveći grijeh. Ali nevjera ispričava ili umanjuje grijeh, veli naime Apostol u 1 Tim 1: „Prije bijah hulitelj i progonitelj i zlostavljač, ali postigoh milosrđe jer sam učinio u neznanju, u nevjeri“. Dakle, nevjera nije najveći grijeh.
Prigovor 3. Nadalje, većemu se grijehu duguje veća kazna, prema onome iz Pnz 25: „Prema mjeri grijeha bit će i broj udaraca“. Ali veća se kazna duguje vjernicima koji griješe negoli nevjernicima, prema onome iz Heb 10: „Koliko goru, mislite, zaslužuje kaznu onaj koji Sina Božjega pogazi i krv Saveza u kojoj bi posvećen nečistom smatrao?“ Dakle, nevjera nije najveći grijeh.
Naprotiv, Augustin veli tumačeći ono iz Iv 15: „Da nisam došao i da im nisam govorio, grijeha ne bi imali: Velik, veli, neki grijeh pod općim imenom želi da se razumije. To je naime grijeh, to jest nevjere, kojim se drže svi grijesi“. Nevjera je dakle najveći od svih grijeha.
Odgovaram: svaki se grijeh formalno sastoji u odvraćanju od Boga, kako je gore rečeno. Stoga je neki grijeh utoliko teži ukoliko se po njemu čovjek više od Boga odvaja. Po nevjeri se pak čovjek ponajviše od Boga udaljuje, jer niti pravu spoznaju o Bogu ima; no po lažnoj se spoznaji o njemu ne približava k njemu, nego se ponajprije od njega udaljuje. Niti može biti da u nekom pogledu spoznaje Boga onaj tko ima lažno mišljenje o njemu, jer ono što on misli nije Bog. Stoga je bjelodano da je grijeh nevjere veći od svih grijeha koji se događaju u izopačenosti običajâ. Drukčije je pak s grijesima koji se suprotstavljaju drugim teološkim krepostima, kako će se niže reći.
Odgovor na 1. prigovor: ništa ne priječuje da grijeh koji je teži prema svojemu rodu bude manje težak prema nekim okolnostima. I poradi toga Augustin nije htio prenagliti sa sudom o lošem katoliku i heretiku koji inače ne griješi, jer grijeh heretika, premda je teži po rodu, može se ipak po nekoj okolnosti olakšati; i obratno grijeh katolika po nekoj okolnosti otežati.
Odgovor na 2. prigovor: nevjera ima i pridruženo neznanje, i ima opiranje onome što pripada vjeri, i s te strane ima pojam najtežega grijeha. Sa strane pak neznanja ima neki razlog isprike, i ponajviše kada netko ne griješi iz zlobe, kao što bijaše u Apostola.
Odgovor na 3. prigovor: nevjernik se za grijeh nevjere teže kažnjava negoli drugi grješnik za ma koji drugi grijeh, uzevši u obzir rod grijeha. No za drugi grijeh, kao za preljub, ako ga počini vjernik i nevjernik, pod jednakim uvjetima teže griješi vjernik negoli nevjernik: kako zbog spoznaje istine iz vjere; tako i zbog sakramenata vjere kojima je prožet, kojima griješeći nanosi uvredu.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.