II-II, q. 1, a. 10
Komu pripada sastaviti vjerovanje
Prigovor 1. Čini se da ne pripada vrhovnom svećeniku uređivati vjerovanje. Novo je naime izdanje vjerovanja nužno radi razlaganja članaka vjere, kako je rečeno. Ali u starom su se zavjetu članci vjere sve više i više razlagali prema slijedu vremena zbog toga što se istina vjere više očitovala prema većoj blizini s Kristom, kako je gore rečeno. Prestankom dakle takva uzroka u novom zakonu, ne treba bivati sve veće i veće razlaganje članaka vjere. Dakle, ne čini se da novom izdanju vjerovanja pripada vlast vrhovnoga svećenika.
Prigovor 2. Nadalje, ono što je pod izopćenjem zabranjeno od opće Crkve, ne potpada pod vlast ikojega čovjeka. Ali novo je izdanje vjerovanja zabranjeno pod izopćenjem vlašću opće Crkve. Veli se naime u spisima prvoga efeškoga sabora da je, „nakon što je pročitano vjerovanje nicejskoga sabora, sveti sabor odredio da nikomu nije dopušteno drugu vjeru iznositi ili sastavljati ili slagati osim one koju su odredili sveti oci okupljeni u Niceji s Duhom Svetim“, te se dodaje kazna izopćenja; a to se isto također ponavlja u spisima kalcedonskoga sabora. Dakle, čini se da vlasti vrhovnoga svećenika ne pripada novo izdanje vjerovanja.
Prigovor 3. Nadalje, Atanazije nije bio vrhovni svećenik, nego aleksandrijski patrijarh. A ipak je sastavio vjerovanje koje se u Crkvi pjeva. Dakle, ne čini se da izdanje vjerovanja više pripada vrhovnom svećeniku negoli drugima.
Naprotiv, sastavljanje vjerovanja učinjeno je na općem saboru. Ali takav se sabor vlašću samoga vrhovnog svećenika može sazvati, kako se nalazi u dekretima, dist. 17. Dakle, izdanje vjerovanja pripada vlasti vrhovnoga svećenika.
Odgovaram: kako je gore rečeno, novo izdanje vjerovanja nužno je radi izbjegavanja nadolazećih zabluda. Onoga dakle vlasti pripada izdanje vjerovanja čijoj vlasti pripada pravorijekom odrediti ono što pripada vjeri, kako bi se od svih nepokolebljivom vjerom držalo. To pak pripada vlasti vrhovnoga svećenika, „komu se veća i teža pitanja Crkve upućuju“, kako se veli u dekretima, dist. 17. Stoga je i Gospodin u Lk 22 Petru rekao, kojega je postavio vrhovnim svećenikom: „Ja sam molio za tebe, Petre, da ne malakše tvoja vjera, pa i ti nekoć obrati se i učvrsti svoju braću“. A razlog je tomu taj što jedna vjera mora biti čitave Crkve, prema onome iz 1 Kor 1: „Isto govorite svi, i neka ne bude među vama razdora“. Što se ne bi moglo očuvati kad se pitanje vjere nastalo o vjeri ne bi odredilo po onome koji čitavoj Crkvi predsjeda, kako bi se tako njegova odluka od čitave Crkve čvrsto držala. I zato samoj vlasti vrhovnoga svećenika pripada novo izdanje vjerovanja, kao i sve drugo što pripada čitavoj Crkvi, kao sazvati opći sabor i drugo tomu slično.
Odgovor na 1. prigovor: u Kristovu nauku i apostolâ istina je vjere dostatno razložena. Ali jer opaki ljudi apostolski nauk i ostala Pisma „izvrću na svoju vlastitu propast“, kako se veli u 2 Pt posl.; zato je nužno, s napredovanjem vremena, tumačenje vjere protiv nadolazećih zabluda.
Odgovor na 2. prigovor: zabrana i osuda sabora odnosi se na privatne osobe, kojima ne pripada odlučivati o vjeri. Nije se naime takvom odlukom općega sabora oduzela vlast sljedećem saboru da načini novo izdanje vjerovanja, koje ne bi doduše sadržavalo drugu vjeru, nego istu više razloženu. Tako je naime svaki sabor opsluživao, da sljedeći sabor nešto izloži povrh onoga što je prethodni sabor izložio, zbog nužde neke nadolazeće hereze. Stoga to pripada vrhovnom svećeniku, čijom se vlašću sabor saziva i njegova odluka potvrđuje.
Odgovor na 3. prigovor: Atanazije nije sastavio očitovanje vjere na način vjerovanja, nego ponajprije na način nekoga nauka, kako je bjelodano iz samoga načina govora. Ali jer je cjelovitu istinu vjere njegov nauk ukratko sadržavao, vlašću vrhovnoga svećenika prihvaćen je, da se drži kao pravilo vjere.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.