Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 95, a. 2

Je li u stanju nevinosti imao duševne čuvstvene pokrete

Prigovor 1. Čini se da u prvom čovjeku nije bilo čuvstvenih pokreta duše. Prema čuvstvenim se naime pokretima duše događa da put vojuje protiv duha. No toga nije bilo u stanju nevinosti. Dakle u stanju nevinosti nije bilo čuvstvenih pokreta duše.

Prigovor 2. Nadalje, Adamova je duša bila plemenitija od tijela. No Adamovo je tijelo bilo netrpljivo. Dakle ni u njegovoj duši nije bilo čuvstvenih pokreta.

Prigovor 3. Nadalje, krepošću se moralnom obuzdavaju čuvstveni pokreti duše. No u Adamu je bila savršena moralna krepost. Dakle su čuvstveni pokreti bili u potpunosti isključeni od njega.

Naprotiv, veli Augustin u XIV De civitate Dei da je u njima bila neuznemirena ljubav prema Bogu i neki drugi čuvstveni pokreti duše.

Odgovaram: čuvstveni pokreti duše nalaze se u osjetilnoj težnji, čiji je objekt dobro i zlo. Stoga su od svih čuvstvenih pokreta duše neki usmjereni na dobro, kao ljubav i radost; a neki na zlo, kao strah i žalost. I budući da u prvom stanju nikakvo zlo nije bilo prisutno niti je prijetilo; niti je išta dobro nedostajalo što bi dobra volja za to vrijeme željela imati, kako je bjelodano po Augustinu u XIV De civitate Dei, svi oni čuvstveni pokreti koji se odnose na zlo nisu bili u Adamu, kao strah i žalost i tomu slično; slično ni oni čuvstveni pokreti koji se odnose na dobro koje se još ne posjeduje, a želi se posjedovati sada, kao uzavrela požuda. One pak čuvstvene pokrete koji mogu biti prisutno dobro, kao radost i ljubav; ili koji su buduće dobro koje će se imati u svoje vrijeme, kao želja i nada koja ne žalosti; prvi je čovjek imao u stanju nevinosti. Ipak na drukčiji način nego mi. Naime u nama osjetilna težnja, u kojoj su čuvstveni pokreti, nije u potpunosti podložna razumu, stoga su čuvstveni pokreti u nama katkad prethodeći sudu razuma i sprečavajući ga; a katkad pak proizišavši iz suda razuma, ukoliko osjetilna težnja na neki način posluhne razumu. U stanju pak nevinosti niža je težnja bila u potpunosti podložna razumu, stoga u njoj nije bilo čuvstvenih pokreta duše osim onih koji proizlaze iz suda razuma.

Odgovor na 1. prigovor: put vojuje protiv duha po tome što su čuvstveni pokreti protivni razumu, čega u stanju nevinosti nije bilo.

Odgovor na 2. prigovor: ljudsko je tijelo u stanju nevinosti bilo netrpljivo s obzirom na čuvstvene pokrete koji uklanjaju naravno raspoloženje, kako će se niže reći. I slično je duša bila netrpljiva s obzirom na čuvstvene pokrete koji sprečavaju razum.

Odgovor na 3. prigovor: savršena moralna krepost ne uklanja u potpunosti čuvstvene pokrete, nego ih uređuje, „umjerena je naime požuda kao što dolikuje, i ono što dolikuje“, kako se veli u III. Ethic.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.