I, q. 94, a. 3
Je li imao znanje o svemu
Prigovor 1. Čini se da prvi čovjek nije imao znanje o svemu. Ili je naime imao takvo znanje po stečenim likovima, ili po su-naravnim likovima, ili po ulijevenim likovima. No ne po stečenim likovima, jer se takva spoznaja uzrokuje iz iskustva, kako se veli u I. Metaphys.; on pak tada nije bio sve iskusio. Slično također ni po su-naravnim likovima, jer je bio iste naravi s nama; naša je pak duša poput ploče na kojoj ništa nije napisano, kako se veli u III. De anima. Ako li pak po ulijevenim likovima, dakle znanje koje je imao o stvarima nije bilo istoga pojma s našim znanjem koje stječemo od stvari.
Prigovor 2. Nadalje, u svim pojedincima iste vrste isti je način dostiizanja savršenstva. No drugi ljudi nemaju odmah u svom početku znanje o svemu, nego ga stječu protokom vremena na svoj način. Dakle ni Adam, odmah oblikovan, nije imao znanje o svemu.
Prigovor 3. Nadalje, stanje sadašnjega života čovjeku se daje kako bi u njemu duša napredovala i s obzirom na spoznaju i s obzirom na zaslugu; poradi toga se naime čini da je duša sjedinjena s tijelom. No čovjek bi u onome stanju napredovao s obzirom na zaslugu. Dakle bi napredovao i s obzirom na spoznaju stvari. Stoga nije imao znanje o svim stvarima.
Naprotiv, sam je nadjenuo imena životinjama, kako se veli u Post 2. Imena pak trebaju odgovarati naravima stvari. Dakle je Adam znao naravi svih životinja, i iz jednakoga je razloga imao znanje o svemu ostalome.
Odgovaram: po naravnome poretku savršeno prethodi nesavršenomu, kao i čin mogućnosti, jer ono što je u mogućnosti ne svodi se na čin osim po nekom biću u činu. I budući da su stvari prvotno od Boga uspostavljene, ne samo da budu u samima sebi, nego i da budu načela drugih, stoga su proizvedene u savršenom stanju u kojemu su mogle biti načela drugih. Čovjek pak može biti načelo drugoga ne samo po tjelesnom rađanju, nego i po poučavanju i upravljanju. I stoga, kao što je prvi čovjek uspostavljen u savršenom stanju s obzirom na tijelo, kako bi odmah mogao rađati, tako je također uspostavljen u savršenom stanju s obzirom na dušu, kako bi odmah mogao druge poučavati i upravljati. Nitko pak ne može poučavati ako nema znanje. I stoga je prvi čovjek tako od Boga uspostavljen da je imao znanje o svemu u čemu je čovjek rođen da bude poučen. A to su sve one stvari koje virtualno postoje u prvim po sebi poznatim načelima, ma koje to stvari bile koje ljudi mogu naravno spoznati. Za upravljanje pak vlastitim životom i životom drugih ne traži se samo spoznaja onoga što se može naravno znati, nego također i spoznaja onoga što nadilazi naravnu spoznaju; stoga što je čovjekov život usmjeren na neku nadnaravnu svrhu; kao što je i nama za upravljanje našim životom nužno spoznati ono što pripada vjeri. Stoga je i o tim nadnaravnima prvi čovjek primio onoliko spoznaje koliko je bilo nužno za upravljanje ljudskim životom prema onome stanju. Ostalo pak, što se ne može spoznati ni naravnim čovjekovim učenjem niti je nužno za upravljanje ljudskim životom, prvi čovjek nije spoznao; kao što su ljudske misli, buduće kontingentne stvari i neke pojedinosti, primjerice koliko je kamenčića u rijeci i tomu slično.
Odgovor na 1. prigovor: prvi čovjek je imao znanje o svemu po likovima koje mu je Bog ulio. Ipak to znanje nije bilo drugoga pojma nego naše znanje; kao što ni oči koje je Krist dao od rođenja slijepomu nisu bile drugoga pojma od očiju koje je narav proizvela.
Odgovor na 2. prigovor: Adam je morao imati nešto savršenstva, ukoliko je bio prvi čovjek, što ne pripada ostalim ljudima, kako je bjelodano iz rečenoga.
Odgovor na 3. prigovor: Adam u spoznaji naravnih spoznatljivih stvari ne bi napredovao s obzirom na broja spoznatoga, nego s obzirom na način spoznanja, jer ono što je znao na razumski način, nakon toga bi znao preko iskustva. S obzirom na nadnaravno spoznato, napredovao bi i s obzirom na broj, po novim objavama; kao što i anđeli napreduju po novim prosvjetljenjima. Niti je pak slično s napretkom u zasluzi i u znanju, jer jedan čovjek nije drugome načelo zasluživanja, kao što mu je načelo znanja.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.