I, q. 93, a. 5
Nalazi li se u čovjeku slika Božja u usporedbi s biti, ili sa svim božanskim osobama, ili s jednom od njih
Prigovor 1. Čini se da u čovjeku nije slika Božja s obzirom na Trojstvo božanskih osoba. Veli naime Augustin u knjizi De fide ad Petrum: „Jedno je sveto Trojstvo po biti božanstvo, i slika na koju je načinjen čovjek“. I Hilarije u V De Trin. veli da je „čovjek načinjen na zajedničku sliku Trojstva“. Dakle je u čovjeku slika Božja s obzirom na bit, a ne s obzirom na Trojstvo osoba.
Prigovor 2. Nadalje, u knjizi De eccles. dogmat. veli se da se slika Božja u čovjeku promatra prema vječnosti. Damaščanin također veli da „to što je čovjek na sliku Božju označuje ono što je razumno, slobodno u odlučivanju i po sebi vladalačko“. Grgur Nisenski također veli da kada je Pismo reklo kako je čovjek načinjen na sliku Božju, „jednako je kao kad bi reklo da je ljudska narav postala dionicom svakoga dobra; punina je naime dobrote božanstvo“. Sve to pak ne pripada razlikovanju osoba, nego radije jedinstvu biti. Dakle je u čovjeku slika Božja ne prema Trojstvu osoba, nego prema jedinstvu biti.
Prigovor 3. Nadalje, slika vodi k spoznaji onoga čija je slika. Ako je dakle u čovjeku slika Božja prema Trojstvu osoba, budući da čovjek po naravnome razumu može spoznati samoga sebe, slijedilo bi da bi po naravnoj spoznaji čovjek mogao spoznati Trojstvo božanskih osoba. Što je lažno, kako je gore pokazano.
Prigovor 4. Nadalje, naziv slike ne pristaje bilo kojoj od triju osoba, nego samo Sinu; veli naime Augustin u VI De Trin. da je „samo Sin slika Očeva“. Ako bi se dakle u čovjeku promatrala slika Božja prema osobi, ne bi u čovjeku bila slika cijeloga Trojstva, nego samo Sina.
Naprotiv, Hilarije u IV De Trin. po tome što se veli da je čovjek načinjen na sliku Božju pokazuje mnoštvo božanskih osoba.
Odgovaram: kako je gore utvrđeno, razlikovanje božanskih osoba biva samo po podrijetlu, ili točnije po odnosima podrijetla. Nije pak isti način podrijetla u svih bića, nego je način podrijetla svakoga pojedinog prema prikladnosti njegove naravi; drukčije se naime proizvode živa bića, a drukčije neživa; drukčije životinje, a drukčije biljke. Stoga je bjelodano da razlikovanje božanskih osoba biva prema onome što božanskoj naravi odgovara. Stoga to što je netko na sliku Božju prema oponašanju božanske naravi ne isključuje to da bude na sliku Božju prema predočivanju triju osoba, nego radije jedno slijedi iz drugoga. Tako dakle valja reći da se u čovjeku nalazi slika Božja i s obzirom na božansku narav i s obzirom na Trojstvo osoba; jer i u samome Bogu u trima osobama postoji jedna narav.
Odgovor na 1. prigovor: i po ovome je bjelodano rješenje prvih dvaju prigovora.
Odgovor na 3. prigovor: taj bi razlog vrijedio kada bi slika Božja u čovjeku bila tako da savršeno predočuje Boga. Ali, kako Augustin veli u XV De Trin., najveća je razlika ovoga trojstva koje je u nama prema božanskome Trojstvu. I stoga, kako on sam na istome mjestu veli, „trojstvo koje je u nama prije vidimo nego što vjerujemo, a to da je Bog Trojstvo prije vjerujemo nego što vidimo“.
Odgovor na 4. prigovor: neki su rekli da je u čovjeku samo slika Sina. Ali to odbacuje Augustin u XII De Trin. Prvo doista time što, budući da je prema jednakosti biti Sin sličan Ocu, nužno je, ako je čovjek načinjen na sličnost Sina, da je načinjen i na sličnost Oca. Drugo, jer ako bi čovjek bio načinjen samo na sliku Sina, ne bi Otac rekao: „Načinimo čovjeka na svoju sliku i priliku“, nego na tvoju. Kada se dakle veli: „Na sliku Božju stvori ga“, ne treba razumjeti da je Otac načinio čovjeka samo na sliku Sina, koji je Bog, kako su neki protumačili; nego treba razumjeti da je Bog Trojstvo načinio čovjeka na svoju sliku, to jest cijeloga Trojstva. Kada se pak veli da je Bog načinio čovjeka na svoju sliku, može se razumjeti na dva načina. Na jedan način, da ovaj prijedlog „na“ označuje domašaj stvaranja, tako da smisao bude: načinimo čovjeka na takav način da u njemu bude slika. Na drugi način, ovaj prijedlog „na“ može označivati uzorni uzrok; kao kada se veli: ova je knjiga načinjena prema onoj. I tako je slika Božja sama božanska bit, koja se u prenesenome smislu naziva slikom, ukoliko se slika uzima umjesto uzora. Ili, kako neki vele, božanska se bit naziva slikom zato što prema njoj jedna osoba oponaša drugu.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.