Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 93, a. 4

Nalazi li se slika Božja u svakom čovjeku

Prigovor 1. Čini se da se slika Božja ne nalazi u svakome čovjeku. Veli naime Apostol u 1 Kor 11 da je „muž slika Božja, a žena je slika muževa“. Budući dakle da je žena pojedinac ljudske vrste, ne pripada svakomu pojedincu biti slika Božja.

Prigovor 2. Nadalje, Apostol veli u Rim 8 da je „one koje je Bog predvidio da budu suobličeni slici Sina njegova, te i predodredio“. No nisu svi ljudi predodređeni. Dakle nemaju svi ljudi suobličenost slici.

Prigovor 3. Nadalje, sličnost pripada pojmu slike, kako je gore rečeno. No po grijehu čovjek postaje nesličan Bogu. Dakle gubi sliku Božju.

Naprotiv, veli se u Ps 38: „Doista kao slika prolazi čovjek“.

Odgovaram: budući da se za čovjeka veli da je prema razumnoj naravi na sliku Božju, prema tome je ponajviše na sliku Božju prema čemu razumna narav može ponajviše oponašati Boga. Oponaša pak razumna narav Boga ponajviše s obzirom na to što Bog samoga sebe spoznaje i ljubi. Stoga se slika Božja može u čovjeku razmatrati na tri načina. Na jedan doista način, prema tome što čovjek ima naravnu prikladnost za spoznavanje i ljubljenje Boga; i ta prikladnost leži u samoj naravi duha, koja je zajednička svim ljudima. Na drugi način, prema tome što čovjek u činu ili po habitusu Boga spoznaje i ljubi, premda ipak nesavršeno; i to je slika po suobličenosti milosti. Na treći način, prema tome što čovjek Boga u činu spoznaje i ljubi savršeno; i tako se promatra slika prema sličnosti slave. Stoga na ono mjesto iz Ps 4: „Urezano je u nas svjetlo lica tvojega, Gospodine“, Glosa razlikuje trostruku sliku: sliku stvaranja, ponovnoga stvaranja i sličnosti. Prva se dakle slika nalazi u svim ljudima; druga samo u pravednicima; treća pak samo u blaženicima.

Odgovor na 1. prigovor: kako u mužu tako i u ženi nalazi se slika Božja s obzirom na ono u čemu se prvenstveno sastoji pojam slike, naime s obzirom na razumnu narav. Stoga se u Post 1, pošto je rečeno: „Na sliku Božju stvori ga“, naime čovjeka, dodaje: „Muško i žensko stvori ih“; i rečeno je u množini „ih“, kako Augustin veli, da se ne bi razumjelo da su u jednomu pojedincu bila spojena oba spola. No s obzirom na nešto drugotno slika se Božja nalazi u mužu kako se ne nalazi u ženi: muž je naime načelo žene i svrha, kao što je Bog načelo i svrha svekolikoga stvorenja. Stoga, kada je Apostol rekao da je „muž slika i slava Božja, a žena je slava muževa“, pokazao je zašto je to rekao, dodajući: „Nije naime muž od žene, nego žena od muža; i muž nije stvoren poradi žene, nego žena poradi muža“.

Odgovor na 2. prigovor: na drugi i treći prigovor valja reći da ti razlozi polaze od slike koja biva prema suobličenosti milosti i slave.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.