Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 93, a. 2

Nalazi li se slika Božja u nerazumnim stvorenjima

Prigovor 1. Čini se da se slika Božja nalazi u nerazumnim stvorenjima. Veli naime Dionizije u knjizi De div. nom.: „Učinci imaju prikladne slike svojih uzroka“. No Bog je uzrok ne samo razumnih stvorenja, nego i nerazumnih. Dakle se slika Božja nalazi u nerazumnim stvorenjima.

Prigovor 2. Nadalje, što je izrazitija sličnost u nekome, to se više približava pojmu slike. No Dionizije veli u 4. poglavlju De div. nom. da sunčana zraka ponajviše posjeduje sličnost s božanskom dobrotom. Dakle je na sliku Božju.

Prigovor 3. Nadalje, što je nešto savršenije u dobroti, to je sličnije Bogu. No cijeli je svemir savršeniji u dobroti nego čovjek, jer premda su pojedine stvari dobre, ipak se sve zajedno nazivaju veoma dobrima, Post 1. Dakle je cijeli svemir na sliku Božju, a ne samo čovjek.

Prigovor 4. Nadalje, Boetije u knjizi De consol. veli o Bogu: „Umu noseći svijet, oblikuje ga u sličnoj slici“. Dakle je cijeli svijet na sliku Božju, a ne samo razumno stvorenje.

Naprotiv, veli Augustin u VI Super Gen. ad litt.: „Ovo se ističe u čovjeku, što je Bog na svoju sliku čovjeka načinio, stoga što mu je dao razuman duh, po kojemu nadvisuje stoku“. Ono dakle što nema razum nije na sliku Božju.

Odgovaram: ne dostaje bilo koja sličnost, čak i ako je iz drugoga izražena, za pojam slike. Ako naime sličnost bude samo po rodu ili po nekom zajedničkom akcidentu, neće se poradi toga za nešto reći da je na sliku drugoga; ne bi se naime moglo reći da je crv koji nastaje od čovjeka slika čovjekova zbog sličnosti roda; niti se opet može reći, ako nešto postane bijelo na sličnost drugoga, da je poradi toga na njegovu sliku, jer bijelo je akcident zajednički mnogim vrstama. Za pojam se pak slike zahtijeva da bude sličnost po vrsti, kao što je slika kralja u njegovu sinu, ili u najmanju ruku prema nekom akcidentu vlastitom vrsti, a ponajprije prema liku, kao što se za sliku čovjeka veli da se nalazi u mjedi. Stoga znakovito Hilarije veli da je slika nerazlučni vrsni lik. Bjelodano je pak da se sličnost vrste promatra prema posljednjoj razlici. Prispodobljuju se pak neka bića Bogu: prvo doista i ponajviše općenito ukoliko jesu; drugo pak ukoliko žive; treće pak ukoliko motre mudrošću ili spoznaju razumom. A ta su, kako Augustin veli u knjizi De diversis quaestionibus octoginta tribus, „tako bliska Bogu po sličnosti da među stvorenjima ništa nije bliže“. Tako je dakle bjelodano da su samo razumna stvorenja, govoreći u pravom smislu, na sliku Božju.

Odgovor na 1. prigovor: sve je nesavršeno stanovito sudioništvo u savršenome. I stoga također ono što zaostaje za pojmom slike, ukoliko ipak ima nekakvu sličnost s Bogom, ima udjela u nečemu od pojma slike. I stoga Dionizije veli da prouzročena bića imaju prikladne slike uzroka, to jest koliko im pripada da ih imaju, a ne jednostavno.

Odgovor na 2. prigovor: Dionizije prispodobljuje sunčanu zraku božanskoj dobroti s obzirom na uzročnost, a ne prema dostojanstvu naravi, koje se traži za pojam slike.

Odgovor na 3. prigovor: svemir je savršeniji u dobroti nego razumno stvorenje po širini i po rasprostranjenosti. No po jakosti i po sažetosti sličnost se božanskoga savršenstva više nalazi u razumnom stvorenju, koje je sposobno za najviše dobro. Ili valja reći da se dio ne suprotstavlja cjelini, nego drugome dijelu. Stoga kada se veli da je samo razumna narav na sliku Božju, time se ne isključuje da svemir, po nekome svojem dijelu, bude na sliku Božju, nego se isključuju drugi dijelovi svemira.

Odgovor na 4. prigovor: pojam slike uzima Boetije prema pojmu sličnosti kojom rukotvorina oponaša lik umijeća koji je u duhu obrtnika; a tako je svako stvorenje slika uzornoga pojma koji ima u božanskome umu. No tako sada ne govorimo o slici, nego prema tome kako se promatra po sličnosti u naravi: ukoliko se naime prvomu biću prispodobljuju sva bića po tome što jesu bića; a prvomu životu po tome što su živa; i najvišoj mudrosti po tome što su razumna.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.