I, q. 85, a. 7
Može li jedan istu stvar bolje razumjeti nego drugi
Prigovor 1. Čini se da jedan čovjek ne može jednu te istu stvar bolje razumjeti od drugoga. Veli naime Augustin u knjizi De diversis quaestionibus octoginta tribus: „Tko god bilo koju stvar spoznaje drukčije nego što jest, ne spoznaje je. Zato se ne treba dvojiti da postoji savršeno razumijevanje, od kojega vrsnije ne može postojati; i stoga to što se bilo koja stvar spoznaje ne ide u beskonačnost; niti je jedan može više od drugoga spoznati“.
Prigovor 2. Nadalje, razum je spoznavajući istinit. No istina, budući da je stanovita jednakost razuma i stvari, ne prima više i manje; ne veli se naime u pravom smislu da je nešto više i manje jednako. Dakle se niti za što ne veli da se više i manje spoznaje.
Prigovor 3. Nadalje, razum je ono što je najformalnije u čovjeku. No razlika u obliku uzrokuje razliku u vrsti. Ako dakle jedan čovjek spoznaje više od drugoga, čini se da nisu iste vrste.
Naprotiv, po iskustvu se nalaze neki koji spoznaju dublje od drugih; kao što dublje spoznaje onaj koji neki zaključak može svesti na prva načela i prve uzroke, nego onaj koji ga može svesti samo na bliže uzroke.
Odgovaram: to da netko jednu te istu stvar spoznaje više nego drugi, može se shvatiti dvostruko. Na jedan način, tako da to „više“ određuje čin spoznavanja sa strane spoznate stvari. I tako jedan istu stvar ne može više spoznati nego drugi, jer ako bi je spoznavao da je drukčija nego što jest, ili bolja ili lošija, prevario bi se, i ne bi je spoznavao, kako dokazuje Augustin. Na drugi način može se shvatiti tako da određuje čin spoznavanja sa strane onoga koji spoznaje. I tako jedan može istu stvar bolje spoznati od drugoga, jer je bolje moći u spoznavanju; kao što tjelesnim gledanjem bolje vidi neku stvar onaj tko je savršenije moći i u koga je moć vida savršenija. To pak glede razuma biva dvostruko. Na jedan doduše način sa strane samoga razuma, koji je savršeniji. Bjelodano je naime da što je tijelo bolje raspoloženo, to bolju dušu stječe, što se očito pokazuje u onome što je različito po vrsti. Razlog je tomu što se čin i oblik primaju u tvar prema prijemljivosti tvari. Stoga, budući da i među ljudima neki imaju bolje raspoloženo tijelo, stječu dušu veće moći u spoznavanju, pa se u II. De anima veli da „vidimo kako su meki tijelom prikladni umom“. Na drugi način to biva sa strane nižih moći, kojima razum treba za svoje djelovanje: oni naime u kojih su moć mašte, razumska prosuđivalačka moć i pamćenje bolje raspoloženi, bolje su raspoloženi za spoznavanje.
Odgovor na 1. prigovor: na prvi je dakle prigovor rješenje bjelodano iz rečenoga.
Odgovor na 2. prigovor: i slično na drugi, jer istina razuma u tome se sastoji da se stvar spozna onakvom kakva jest.
Odgovor na 3. prigovor: razlika oblika koja ne potječe osim iz različite raspoloženosti tvari ne čini raznolikost po vrsti, nego samo po broju; različitih su naime pojedinaca različiti oblici, raznoliki prema tvari.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.