I, q. 85, a. 6
Može li se razum varati
Prigovor 1. Čini se da razum može biti lažan. Veli naime Filozof u VI. Metaphys. da su „istinito i lažno u duhu“. Duh pak i razum jesu isto, kako je gore rečeno. Dakle lažnost se nalazi u razumu.
Prigovor 2. Nadalje, mnijenje i umovanje pripadaju razumu. No u oboma se od toga nalazi lažnost. Dakle može postojati lažnost u razumu.
Prigovor 3. Nadalje, grijeh je u razumskome dijelu. No grijeh je s lažnošću, lutaju naime oni koji čine zlo, kako se veli u Izr 14. Dakle lažnost može biti u razumu.
Naprotiv, Augustin veli u knjizi De diversis quaestionibus octoginta tribus da „svatko tko se vara, ono u čemu se vara ne shvaća razumom“. I Filozof veli u knjizi De anima da je „razum uvijek ispravan“.
Odgovaram: Filozof u III. De anima s obzirom na to uspoređuje razum s osjetilom. Osjetilo se naime u pogledu vlastitoga objekta ne vara, kao vid u pogledu boje; osim možda po akcidentu, zbog zapreke koja se dogodi oko organa, kao kad okus onih koji boluju od ognjice sudi da je slatko gorko, zato što je jezik ispunjen lošim sokovima. U pogledu pak zajedničkih osjetnih svojstava osjetilo se vara, kao u prosuđivanju veličine ili lika; kao kad prosuđuje da je sunce veličine jedne stope, premda je veće od zemlje. I mnogo se više vara u pogledu osjetnih svojstava po akcidentu; kao kad prosuđuje da je žuč med, zbog sličnosti boje. I razlog je tomu bjelodan. Zato što je svaka moć po sebi usmjerena na vlastiti objekt, ukoliko je takva. A što je takvo, uvijek se na isti način ponaša. Stoga, dok moć traje, njezin sud u pogledu vlastitoga objekta ne zakazuje. Vlastiti je pak objekt razuma štostvo stvari. Stoga u pogledu štostva stvari, govoreći po sebi, razum se ne vara. No u pogledu onoga što okružuje bit ili štostvo stvari, razum se može prevariti dok jedno dovodi u odnos s drugim, ili sastavljajući ili dijeleći ili pak umujući. I stoga također ne može pogriješiti u onim stavcima koji se odmah spoznaju čim se spozna štostvo pojmova, kao što biva s prvim načelima, iz kojih također proizlazi nezabludivost istine, prema izvjesnosti znanosti, u pogledu zaključaka. Po akcidentu se pak događa da se razum prevari u pogledu onoga što nešto jest u složenim stvarima; ne sa strane organa, jer razum nije moć koja se služi organom; nego sa strane sastavljanja koje posreduje pri definiciji, bilo dok je definicija jedne stvari lažna o drugoj, kao definicija kruga o trokutu, bilo dok je neka definicija u sebi lažna, uključujući sastavljanje nemogućega, kao ako se uzme ovo kao definicija neke stvari: krilata razumna životinja. Stoga se u jednostavnim stvarima, u čijim definicijama ne može posredovati sastavljanje, ne možemo prevariti; nego podbacujemo u tome što ih uopće ne dotičemo, kako se veli u IX. Metaphys.
Odgovor na 1. prigovor: Filozof veli da se lažnost nalazi u duhu prema sastavljanju i dijeljenju.
Odgovor na 2. prigovor: i slično treba odgovoriti na drugi, glede mnijenja i umovanja.
Odgovor na 3. prigovor: i na treći, glede zablude onih koji griješe, koja se sastoji u primjeni na požudno. Ali u apsolutnom razmatranju štostva stvari, i onoga što se po njemu spoznaje, razum se nikada ne vara. I tako govore navedena proturječna svjedočanstva.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.