Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 85, a. 8

Spoznaje li naš razum prije nedjeljivo nego djeljivo

Prigovor 1. Čini se da naš razum prvenstveno spoznaje nedjeljivo nego djeljivo. Veli naime Filozof u I. Physic. da „shvaćamo umom i znamo po spoznaji načela i elemenata“. No nedjeljiva su načela i elementi djeljivih. Dakle su nama prije poznata nedjeljiva nego djeljiva.

Prigovor 2. Nadalje, ono što se stavlja u definiciju nečega, od nas se prije spoznaje, jer je definicija iz onoga što je ranije i poznatije, kako se veli u VI Topic. No nedjeljivo se stavlja u definiciju djeljivoga, kao što „crta je“, kako Euklid veli, „duljina bez širine, čije su krajnosti dvije točke“. I jedinica se stavlja u definiciju broja, jer broj je mnoštvo mjereno po jednome, kako se veli u X. Metaphys. Dakle naš razum prije spoznaje nedjeljivo nego djeljivo.

Prigovor 3. Nadalje, slično se spoznaje sličnim. No nedjeljivo je sličnije razumu nego djeljivo, jer razum je jednostavan, kako se veli u III. De anima. Dakle naš razum prije spoznaje nedjeljivo.

Naprotiv, veli se u III. De anima da se „nedjeljivo pokazuje kao lišenost“. No lišenost se spoznaje kasnije. Dakle i nedjeljivo.

Odgovaram: objekt je našega razuma, prema sadašnjem stanju, štostvo materijalne stvari, koje on apstrahira od predodžaba, kako je bjelodano iz prethodnoga. I budući da je ono što je prvo i po sebi spoznato od spoznajne moći njezin vlastiti objekt, može se razmotriti kojim se redom nedjeljivo od nas spoznaje po njegovu odnosu prema takvomu štostvu. Naziva se pak nedjeljivo na tri načina, kako se veli u III. De anima. Na jedan način, kao što je neprekinuto nedjeljivo, jer je nerazdijeljeno u činu, premda je djeljivo u mogućnosti. I takvo je nedjeljivo nama prije shvaćeno nego njegova dioba, koja biva na dijelove, jer zbrkana je spoznaja ranija od razgovijetne, kako je rečeno. Na drugi se način naziva nedjeljivo prema vrsti, kao što je pojam čovjeka stanovito nedjeljivo. I na ovaj je način nedjeljivo prije shvaćeno nego njegova dioba na pojmovne dijelove, kako je gore rečeno, i opet prije nego što razum sastavi i podijeli, potvrđujući ili niječući. I razlog je tomu što takvo dvostruko nedjeljivo razum po sebi spoznaje, kao vlastiti objekt. Na treći se način naziva nedjeljivo ono što je posve nedjeljivo, kao točka i jedinica, koje se niti u činu niti u mogućnosti ne dijele. I takvo se nedjeljivo spoznaje kasnije, po lišenosti djeljivoga. Stoga se točka definira lišavajući: točka je ono što nema dijela, i slično je pojam jednoga da je nedjeljivo, kako se veli u X. Metaphys. I razlog je tomu što takvo nedjeljivo ima stanovitu oprečnost prema tjelesnoj stvari, čije štostvo razum prvo i po sebi prima. Ako bi pak naš razum spoznavao po sudioništvu odvojenih nedjeljivih zbiljnosti, kako su postavili platonovci, slijedilo bi da bi takvo nedjeljivo bilo prvo spoznato, jer prema platonovcima stvari prije imaju udjela u onome što je ranije.

Odgovor na 1. prigovor: u primanju znanosti načela i elementi nisu uvijek raniji, jer ponekad po osjetilnim učincima dolazimo do spoznaje razumskih načela i uzroka. No u dovršenju znanosti znanje o učincima uvijek ovisi o spoznaji načela i elemenata, jer, kako na istome mjestu veli Filozof, „tada smatramo da znamo kad ono što potječe iz načela možemo razriješiti u uzroke“.

Odgovor na 2. prigovor: točka se ne stavlja u definiciju crte općenito uzete; bjelodano je naime da u beskonačnoj crti, a također i u kružnoj, točka postoji samo u mogućnosti. No Euklid definira konačnu ravnu crtu, i stoga je stavio točku u definiciju crte, kao granicu u definiciju ograničenoga. Jedinica je pak mjera broja, i stoga se stavlja u definiciju mjerenoga broja. No ne stavlja se u definiciju djeljivoga, nego radije obratno.

Odgovor na 3. prigovor: sličnost po kojoj spoznajemo jest lik spoznatoga u spoznavatelju. I stoga nešto nije prije spoznato po sličnosti naravi sa spoznajnom moći, nego po prikladnosti objektu; inače bi vid prije spoznao sluh nego boju.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.