Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 85, a. 4

Može li naš razum shvaćati mnogo toga ujedno

Prigovor 1. Čini se da možemo mnogo toga istodobno spoznavati. Razum je naime iznad vremena. No ranije i kasnije pripadaju vremenu. Dakle razum ne spoznaje različite stvari prema ranijem i kasnijem, nego istodobno.

Prigovor 2. Nadalje, ništa ne priječi da različiti oblici koji nisu oprečni istodobno u činu budu u istome, kao miris i boja u jabuci. No razumski likovi nisu oprečni. Dakle ništa ne priječi da jedan razum istodobno postane u činu prema različitim razumskim likovima; i tako može mnogo toga istodobno spoznavati.

Prigovor 3. Nadalje, razum istodobno spoznaje neku cjelinu, kao čovjeka ili kuću. No u svakoj se cjelini sadrže mnogi dijelovi. Dakle razum istodobno spoznaje mnogo toga.

Prigovor 4. Nadalje, ne može se spoznati razlika jednoga prema drugome ako se ne shvate oba istodobno, kako se kaže u knjizi De anima; a isti je razlog za bilo koju drugu usporedbu. No naš razum spoznaje razliku i usporedbu jednoga prema drugome. Dakle spoznaje mnogo toga istodobno.

Naprotiv, kaže se u knjizi Topic. da je „spoznavati umom samo jedno, a znati mnogo toga“.

Odgovaram: razum doduše može spoznavati mnogo toga na način jednoga, ali ne mnogo toga na način mnogoga; kažem pak na način jednoga ili mnogoga, po jednome ili više razumskih likova. Naime, način svakoga djelovanja slijedi oblik koji je načelo djelovanja. Što god dakle razum može spoznati pod jednim likom, može istodobno spoznati; i otuda je to što Bog sve istodobno vidi, jer sve vidi po jednome, što je njegova bit. Što god pak razum spoznaje po različitim likovima, ne spoznaje istodobno. A razlog je tomu što je nemoguće da se isti subjekt usavrši istodobno s više oblika jednoga roda i različitih vrsta, kao što je nemoguće da se isto tijelo s obzirom na isto istodobno oboji različitim bojama, ili uobliči različitim likovima. Svi su pak razumski likovi jednoga roda, jer su usavršenja jedne razumne moći; premda su stvari kojih su likovi različitih rodova. Nemoguće je dakle da se isti razum istodobno usavrši različitim razumskim likovima, za spoznavanje različitih stvari u činu.

Odgovor na 1. prigovor: razum je iznad vremena koje je broj kretanja tjelesnih stvari. Ali samo mnoštvo razumskih likova uzrokuje stanovitu izmjenu razumskih djelovanja, prema kojoj je jedno djelovanje ranije od drugoga. I tu izmjenu Augustin naziva vremenom, kada kaže, VIII Super Gen. ad litt., da „Bog pokreće duhovno stvorenje kroz vrijeme“.

Odgovor na 2. prigovor: ne samo da oprečni oblici ne mogu biti istodobno u istome subjektu, nego ni bilo koji oblici istoga roda, premda nisu oprečni, kako je bjelodano po navedenom primjeru o bojama i geometrijskim likovima.

Odgovor na 3. prigovor: dijelovi se mogu spoznati dvostruko. Na jedan način, pod nekom pomiješanošću, ukoliko su u cjelini, i tako se spoznaju po jednome obliku cjeline, te se tako istodobno spoznaju. Na drugi način, razgovijetnom spoznajom, ukoliko se svaki spoznaje po svome liku, i tako se ne spoznaju istodobno.

Odgovor na 4. prigovor: kada razum spoznaje razliku ili usporedbu jednoga prema drugome, spoznaje oboje od onoga što se razlikuje ili uspoređuje pod pojmom same usporedbe ili razlike; kao što je rečeno da spoznaje dijelove pod pojmom cjeline.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.