Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 84, a. 8

Biva li sud razuma zapriječen zaprekom osjetilnih snaga

Prigovor 1. Čini se da sud razuma ne biva zapriječen svezanošću osjeta. Naime, više ne ovisi o nižem. No sud je razuma iznad osjeta. Dakle, sud razuma ne biva zapriječen svezanošću osjeta.

Prigovor 2. Nadalje, izvoditi silogizme čin je razuma. U snu je pak svezan osjet, kako se kaže u knjizi De Somn. et Vig.; događa se ipak katkada da netko spavajući izvodi silogizme. Dakle, sud razuma ne biva zapriječen svezanošću osjeta.

Naprotiv, u spavanju se ono što se dogodi protiv dopuštenih običaja ne ubraja u grijeh, kako Augustin kaže u XII super Gen. ad Litt.. To pak ne bi bilo kad bi čovjek u spavanju imao slobodnu uporabu razuma i uma. Dakle, uporaba se razuma priječi svezanošću osjeta.

Odgovaram: kako je rečeno, vlastiti objekt razmjeran našemu razumu jest narav osjetilne stvari. Savršen pak sud o nekoj stvari ne može se dati ako se ne spozna sve što pripada stvari, i osobito ako se ne poznaje ono što je granica i svrha suda. Kaže pak Filozof u III de caelo da „kao što je svrha proizvodne znanosti djelo, tako je svrha prirodne znanosti ono što se poglavito vidi prema osjetu“; kovač naime ne traži spoznaju noža osim radi djela, da izradi ovaj pojedinačni nož; i slično naravoslovac ne traži spoznati narav kamena i konja osim da zna razloge onoga što se vidi prema osjetu. Bjelodano je pak da ne bi mogao biti savršen kovačev sud o nožu kad ne bi poznavao djelo, i slično ne može biti savršen sud prirodne znanosti o prirodnim stvarima ako se ne poznaju osjetilne stvari. Sve pak što u sadašnjem stanju spoznajemo, spoznajemo po usporedbi s prirodnim osjetilnim stvarima. Stoga je nemoguće da u nama bude savršen sud razuma uz svezanost osjeta, po kojemu spoznajemo osjetilne stvari.

Odgovor na 1. prigovor: premda je razum viši od osjeta, ipak na neki način prima od osjeta, i njegovi prvi i glavni objekti utemeljeni su u osjetilnim stvarima. I stoga je nužno da se zapriječi sud razuma uslijed svezanosti osjeta.

Odgovor na 2. prigovor: osjet je u onih koji spavaju svezan zbog nekih isparavanja i razriješenih dimova, kako se kaže u knjizi De Somn. et Vig.. I stoga prema rasporedu takvih isparavanja biva da je svezanost osjeta veća ili manja. Kada je naime kretanje parâ veliko, veže se ne samo osjet nego i uobrazilja, tako da se ne pojavljuju nikakve predodžbe; kao što se osobito događa kad netko počne spavati nakon mnogo jela i pića. Ako je pak kretanje parâ ponešto blaže, pojavljuju se predodžbe, ali izobličene i nesređene; kao što se događa u grozničavih. Ako se pak kretanje još više stiša, pojavljuju se sređene predodžbe; kao što se ponajviše obično događa pri kraju spavanja i u trijeznih ljudi koji imaju jaku uobrazilju. Ako je pak kretanje parâ neznatno, ne samo da uobrazilja ostaje slobodna nego se i sam zajednički osjet djelomično oslobađa, tako da čovjek katkada u spavanju sudi da je ono što vidi san, kao da razlučuje između stvarî i slikâ stvarî. No ipak s neke strane zajednički osjet ostaje svezan; i stoga, premda neke sličnosti razlučuje od stvarî, ipak se u nekima uvijek vara. Tako se dakle na onaj način na koji se oslobađa osjet i uobrazilja u spavanju, oslobađa i sud razuma, ipak ne u potpunosti. Otuda oni koji spavajući izvode silogizme, kad se probude, uvijek prepoznaju da su u nečemu pogriješili.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.