Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 84, a. 5

Vidi li naša duša sve što spoznaje u vječnim razlozima

Prigovor 1. Čini se da intelektualna duša ne spoznaje materijalne stvari u vječnim razlozima. Naime, ono u čemu se nešto spoznaje, samo se spoznaje više i prije. No intelektualna duša čovjeka u stanju sadašnjega života ne spoznaje vječne razloge, jer ne spoznaje samoga Boga, u kojemu postoje vječni razlozi, nego se s njime sjedinjuje kao s nepoznatim, kako kaže Dionizije u 1. poglavlju Tajanstvenoga bogoslovlja. Dakle, duša ne spoznaje sve u vječnim razlozima.

Prigovor 2. Nadalje, u Rim 1 kaže se da se „nevidljivo Božje promatra po onome što je stvoreno“. No među nevidljivo Božje ubrajaju se vječni razlozi. Dakle, vječni se razlozi spoznaju po materijalnim stvorenjima, a ne obrnuto.

Prigovor 3. Nadalje, vječni razlozi nisu ništa drugo doli ideje; naime, Augustin kaže u knjizi O osamdeset i tri pitanja da su „ideje postojani razlozi stvari koji postoje u božanskom umu“. Ako se dakle kaže da intelektualna duša sve spoznaje u vječnim razlozima, vratit će se Platonovo mišljenje, koji je postavio da se sve znanje izvodi iz ideja.

Naprotiv, Augustin kaže u XII Confess.: „ako obojica vidimo da je istina to što kažeš, i obojica vidimo da je istina to što kažem, gdje to, molim te, vidimo? Ja zacijelo ne u tebi, niti ti u meni, nego obojica u samoj nepromjenjivoj istini, koja je iznad naših umova“. Nepromjenjiva pak istina sadržana je u vječnim razlozima. Dakle, intelektualna duša sve istine spoznaje u vječnim razlozima.

Odgovaram: kako Augustin kaže u II de Doctr. Christ., „ako su takozvani filozofi slučajno rekli nešto istinito i prikladno našoj vjeri, treba to od njih prisvojiti za našu uporabu kao od nepravednih posjednika. Naime, poganski nauci imaju neke prividne i praznovjerne izmišljotine, koje svatko od nas, izlazeći iz poganskoga društva, treba izbjegavati“. I stoga je Augustin, koji je bio prožet naucima platonovaca, ako je što našao prikladno vjeri u njihovim izrekama, preuzeo; a ono što je našao protivno našoj vjeri, preinačio je na bolje. Platon je naime postavio, kako je gore rečeno, da oblici stvari po sebi opstoje odijeljeni od tvari, koje je nazivao idejama, i tvrdio je da naš razum sve spoznaje po sudioništvu u njima; tako da kao što tjelesna tvar po sudioništvu u ideji kamena postaje kamen, tako bi naš razum po sudioništvu u istoj ideji spoznavao kamen. No budući da se čini tuđim vjeri da oblici stvari izvan stvari po sebi opstoje bez tvari, kako su postavili platonovci govoreći da su život po sebi ili mudrost po sebi neke stvaralačke supstancije, kako Dionizije kaže u 11. poglavlju De div. nom.; zato je Augustin u knjizi O osamdeset i tri pitanja na mjesto tih ideja koje je postavljao Platon stavio to da razlozi svih stvorenja postoje u božanskom umu, prema kojima se sve oblikuje i prema kojima također ljudska duša sve spoznaje. Kada se dakle pita spoznaje li ljudska duša sve u vječnim razlozima, treba reći da se za nešto kaže da se u nečemu spoznaje na dva načina. Na jedan način kao u spoznatom objektu; kao što netko u zrcalu vidi ono čije se slike odražavaju u zrcalu. I na taj način duša u stanju sadašnjega života ne može vidjeti sve u vječnim razlozima; nego tako u vječnim razlozima sve spoznaju blaženici, koji vide Boga i sve u njemu. Na drugi način kaže se da se nešto u nečemu spoznaje kao u načelu spoznaje; kao kad bismo rekli da se na suncu vidi ono što se vidi po suncu. I tako je nužno reći da ljudska duša sve spoznaje u vječnim razlozima, po čijem sudioništvu sve spoznajemo. Naime, samo intelektualno svjetlo koje je u nama nije ništa drugo doli neka usudioničena sličnost nestvorenoga svjetla, u kojemu su sadržani vječni razlozi. Zato se u Ps 4 kaže: „Mnogi govore: tko će nam pokazati dobra?“. Na koje pitanje psalmist odgovara govoreći: „Označen je nad nama sjaj lica tvojega, Gospodine“. Kao da kaže: samim utiskivanjem božanskoga svjetla u nama sve nam se pokazuje. Budući da se ipak osim intelektualnoga svjetla u nama zahtijevaju i razumski likovi primljeni od stvari da bi se imalo znanje o materijalnim stvarima, zato znanje o materijalnim stvarima nemamo po samom sudioništvu u vječnim razlozima, kao što su platonovci tvrdili da samo sudioništvo u idejama dostaje za posjedovanje znanja. Stoga Augustin kaže u IV de Trin.: „Zar su zato što filozofi najsigurnijim dokazima uvjeravaju da po vječnim razlozima nastaje sve vremenito, mogli u samim razlozima jasno vidjeti ili iz njih prikupiti koliko je rodova životinja, koje je sjeme pojedinih? Nisu li sve to istraživali kroz povijest mjestâ i vremenâ?“. Da pak Augustin nije tako shvatio da se sve spoznaje u vječnim razlozima ili u nepromjenjivoj istini kao da se sami vječni razlozi gledaju, bjelodano je po tome što sam kaže u knjizi O osamdeset i tri pitanja: „ne tvrdi se za svaku i bilo koju razumnu dušu, nego za onu koja bude sveta i čista, da je prikladna za to viđenje“, naime vječnih razloga; kakve su duše blaženika.

Odgovor na prigovore: i po ovome je očit odgovor na prigovore.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.