Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 79, a. 5

Je li djelatni razum jedan za sve

Prigovor 1. Čini se da je djelatni razum jedan u svima. Ništa se naime što je odijeljeno od tijela ne umnaža prema umnažanju tijelâ. No djelatni je razum odijeljen, kako se kaže u III. De anima. Dakle, ne umnaža se u mnogim tijelima ljudi, nego je jedan u svima.

Prigovor 2. Nadalje, djelatni razum čini opće, koje je jedno u mnogima. No ono što je uzrok jedinstva, više je jedno. Dakle, djelatni je razum jedan u svima.

Prigovor 3. Nadalje, svi se ljudi slažu u prvim poimanjima razuma. Uz njih pak pristaju po djelatnom razumu. Dakle, svi se slažu u jednom djelatnom razumu.

Naprotiv, Filozof kaže u III. De anima da je djelatni razum poput svjetla. No nije isto svjetlo u različitim rasvijetljenim stvarima. Dakle, nije isti djelatni razum u različitim ljudima.

Odgovaram: istina ovoga pitanja ovisi o prethodnome. Kad naime djelatni razum ne bi bio nešto duše, nego bi bio neka odijeljena supstancija, bio bi jedan djelatni razum svih ljudi. I to razumijevaju oni koji postavljaju jedinstvo djelatnoga razuma. No ako je djelatni razum nešto duše, kao neka njezina moć, nužno je reći da postoji više djelatnih razuma prema mnoštvu duša, koje se umnažaju prema umnažanju ljudi, kako je gore rečeno. Ne može naime biti da jedna te ista moć po broju pripada različitim supstancijama.

Odgovor na 1. prigovor: Filozof dokazuje da je djelatni razum odijeljen po tome što je mogući razum odijeljen; jer je, kako sam kaže, djelatnik časniji od onoga koji trpi. Mogući se pak razum naziva odijeljenim jer nije čin nekoga tjelesnoga organa. I prema tom načinu također se djelatni razum naziva odijeljenim, a ne kao da bi bio neka odijeljena supstancija.

Odgovor na 2. prigovor: djelatni razum uzrokuje opće apstrahirajući od tvari. Za to se pak ne traži da bude jedan u svima koji imaju razum, nego da bude jedan u svima prema odnosu k svemu od čega apstrahira opće, s obzirom na što je opće jedno. A to pristaje djelatnomu razumu ukoliko je nematerijalan.

Odgovor na 3. prigovor: sva bića koja su jedne vrste imaju zajedništvo u djelovanju koje slijedi narav vrste, pa posljedično i u moći, koja je počelo djelovanja; ne da bi ona bila po broju ista u svima. Spoznavati pak prve spoznatljive stvari jest djelovanje koje slijedi ljudsku vrstu. Stoga je potrebno da svi ljudi imaju zajedništvo u moći koja je počelo ovoga djelovanja, a to je moć djelatnoga razuma. Ipak nije nužno da bude po broju ista u svima. Potrebno je ipak da iz jednoga počela u sve bude izvedena. I tako to zajedništvo ljudi u prvim spoznatljivim stvarima dokazuje jedinstvo odijeljenoga razuma, kojega Platon uspoređuje sa suncem, ali ne jedinstvo djelatnoga razuma, kojega Aristotel uspoređuje sa svjetlom.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.