Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 79, a. 10

Je li inteligencija druga moć pored razuma

Prigovor 1. Čini se da je inteligencija druga moć od razuma. Kaže se naime u knjizi De spiritu et anima da „kad se od nižega želimo uspeti k višem, najprije nam se javlja osjet, zatim uobrazilja, zatim razum, potom um, a potom inteligencija“. No uobrazilja i osjet različite su moći. Dakle i razum i inteligencija.

Prigovor 2. Nadalje, Boetije kaže u V de Consol. da „samoga čovjeka drukčije promatra osjet, drukčije uobrazilja, drukčije razum, a drukčije inteligencija“. No razum je ista moć s umom. Dakle, čini se da je inteligencija druga moć od razuma, kao što je razum druga moć od uobrazilje i osjeta.

Prigovor 3. Nadalje, čini prethode moćima, kako se kaže u II de anima. No inteligencija je neki čin odijeljen od drugih činâ koji se pripisuju razumu. Damaščanin naime kaže da se „prvi pokret naziva inteligencija; ona pak inteligencija koja je oko nečega, naziva se nakana; ona koja ostajući i oblikujući dušu prema onome što se razumije, naziva se smišljanje; smišljanje pak ostajući u istome, te samo sebe ispitujući i prosuđujući, naziva se phronesis“ (to jest mudrost); „a proširena phronesis stvara razmišljanje, to jest iznutra uređen govor, iz kojega, kažu, nastaje govor izrečen jezikom“. Dakle, čini se da je inteligencija neka posebna moć.

Naprotiv, Filozof kaže u III de anima da je „inteligencija nedjeljivih stvari, u kojima nema lažnoga“. No takvo spoznavanje pripada razumu. Dakle, inteligencija nije druga moć osim razuma.

Odgovaram: ovaj naziv inteligencija vlastito označuje sam čin razuma, a to je razumjeti. U nekim se pak knjigama prevedenim s arapskoga odijeljene supstancije koje mi nazivamo anđelima nazivaju inteligencije; možda zbog toga što takve supstancije uvijek u činu razumiju. U knjigama pak prevedenim s grčkoga nazivaju se razumi ili umovi. Tako se dakle inteligencija ne razlikuje od razuma kao moć od moći, nego kao čin od moći. Naime, takva se dioba nalazi i kod filozofâ. Ponekad naime postavljaju četiri razuma, to jest djelatni razum, mogući, u habitusu i stečeni. Od ta četiri djelatni i mogući razum različite su moći, kao što je i u svemu jedna djelatna moć, a druga pasivna. Druga se pak tri razlikuju prema trima stanjima mogućega razuma, koji je ponekad samo u mogućnosti, i tako se naziva mogućim; ponekad pak u prvom činu, a to je znanost, i tako se naziva razumom u habitusu; a ponekad u drugom činu, a to je razmatrati, i tako se naziva razumom u činu, ili stečenim razumom.

Odgovor na 1. prigovor: ako se taj autoritet treba prihvatiti, inteligencija se stavlja za čin razuma. I tako se dijeli nasuprot razumu, kao čin nasuprot moći.

Odgovor na 2. prigovor: Boetije uzima inteligenciju za čin razuma koji nadilazi čin razumskoga rasuđivanja. Stoga ondje kaže da je „razum samo ljudskoga roda, kao što je inteligencija samo božanskoga“, jer je vlastito Bogu da bez ikakva istraživanja sve razumije.

Odgovor na 3. prigovor: svi oni čini koje Damaščanin nabraja pripadaju jednoj moći, naime razumskoj. Ona naime najprije jednostavno nešto shvaća, i taj se čin naziva inteligencija. Drugo pak, ono što shvaća usmjeruje k spoznaji ili činjenju nečega drugoga, i to se naziva nakana. Dok pak ustraje u istraživanju onoga što namjerava, naziva se smišljanje. Dok pak ono što je smišljeno ispituje prema nečemu sigurnom, naziva se znati ili mudrovati; što pripada razboritosti ili mudrosti, jer mudrosti pripada suditi, kako se kaže u I. Metaphys. No otkada ima nešto za sigurno, kao ispitano, razmišlja kako bi to mogla očitovati drugima, i to je raspored unutarnjega govora, iz kojega proizlazi vanjski govor. Ne čini naime svaka razlika činâ moći različitima, nego samo ona koja se ne može svesti na isto načelo, kako je gore rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.