Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 76, a. 6

Sjedinjuje li se s takvim tijelom posredovanjem nekoga drugog tijela

Prigovor 1. Čini se da se razumska duša sjedinjuje s tijelom posredovanjem nekih akcidentalnih raspoloženja. Svaki je naime oblik u tvari sebi vlastitoj i pripremljenoj. No raspoloženja za oblik jesu neki akcidenti. Treba dakle prethodno shvatiti neke akcidente u tvari prije supstancijalnoga oblika, i tako prije duše, budući da je duša neki supstancijalni oblik.

Prigovor 2. Nadalje, različiti oblici jedne vrste zahtijevaju različite dijelove tvari. Različiti pak dijelovi tvari ne mogu se shvatiti osim prema diobi protežnih količina. Treba dakle shvatiti dimenzije u tvari prije supstancijalnih oblika, kojih je mnogo u jednoj vrsti.

Prigovor 3. Nadalje, duhovno se primjenjuje na tjelesno po dodiru moći. Moć je pak duše njezina sposobnost. Čini se dakle da se duša sjedinjuje s tijelom posredovanjem moći, koja je neki akcident.

Naprotiv, akcident je kasniji od supstancije i vremenom i pojmom, kako se veli u VII. Metaphys. Ne može se dakle nikakav akcidentalan oblik shvatiti u tvari prije duše, koja je supstancijalni oblik.

Odgovaram: ako bi se duša sjedinjavala s tijelom samo kao pokretač, ništa ne bi priječilo, štoviše bilo bi nužnije da postoje neka posredna raspoloženja između duše i tijela: moć naime sa strane duše, po kojoj bi pokretala tijelo; i neka sposobnost sa strane tijela, po kojoj bi tijelo bilo pokretano od duše. No ako se razumska duša sjedinjuje s tijelom kao supstancijalni oblik, kako je već gore rečeno, nemoguće je da neko akcidentalno raspoloženje padne kao posrednik između tijela i duše, ili između bilo kojega supstancijalnog oblika i njegove tvari. A razlog je tomu taj što, budući da je tvar u mogućnosti za sve činove nekim poretkom, potrebno je da ono što je jednostavno prvo u činovima najprije u tvari bude shvaćeno. Prvo pak među svim činovima jest bitak. Nemoguće je dakle shvatiti da je tvar prije topla ili kolika, nego što jest u činu. Bitak pak u činu ima po supstancijalnom obliku, koji čini da nešto jest jednostavno, kako je već rečeno. Stoga je nemoguće da bilo koja akcidentalna raspoloženja prethodno postoje u tvari prije supstancijalnoga oblika; pa posljedično tome ni prije duše.

Odgovor na 1. prigovor: kako je bjelodano iz prethodnoga, savršeniji oblik po svojoj moći sadrži što god pripada nižim oblicima. I stoga, budući jedan te isti, usavršuje tvar prema različitim stupnjevima savršenstva. Jedan je naime te isti oblik po biti po kojemu je čovjek biće u činu, i po kojemu je tijelo, i po kojemu je živo biće, i po kojemu je životinja, i po kojemu je čovjek. Bjelodano je pak da svaki pojedini rod prate vlastiti akcidenti. Kao što se dakle tvar prethodno shvaća savršenom prema bitku prije pojma tjelesnosti, i tako o drugima; tako se prethodno shvaćaju akcidenti koji su vlastiti biću prije tjelesnosti. I tako se prethodno shvaćaju raspoloženja u tvari prije oblika, ne s obzirom na svaki njegov učinak, nego s obzirom na kasniji.

Odgovor na 2. prigovor: količinske dimenzije jesu akcidenti koji slijede tjelesnost, a koja pripada čitavoj tvari. Stoga se tvar već shvaćena pod tjelesnošću i dimenzijama može shvatiti kao razlučena u različite dijelove, da tako primi različite oblike prema daljnjim stupnjevima savršenstva. Premda je naime isti oblik prema biti koji različite stupnjeve savršenstva tvari pridaje, kako je rečeno; ipak se prema razmatranju razuma razlikuje.

Odgovor na 3. prigovor: duhovna supstancija koja se sjedinjuje s tijelom samo kao pokretač, sjedinjuje se s njim po moći ili snazi. No razumska se duša sjedinjuje s tijelom kao oblik po svojemu bitku. Upravlja pak njime i pokreće ga po svojoj moći i snazi.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.