Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 76, a. 2

Umnaža li se razumsko počelo brojem prema umnažanju tijelâ; ili postoji jedan razum svih ljudi

Prigovor 1. Čini se da se razumsko počelo ne umnaža prema umnažanju tijelâ, nego da je jedan razum u svim ljudima. Nijedna se naime nematerijalna supstancija ne umnaža prema broju u jednoj vrsti. Ljudska je pak duša nematerijalna supstancija, jer nije sastavljena od tvari i oblika, kako je gore pokazano. Nema ih dakle mnogo u jednoj vrsti. No svi su ljudi jedne vrste. Postoji dakle jedan razum svih ljudi.

Prigovor 2. Nadalje, uklanjanjem uzroka uklanja se učinak. Ako bi se dakle prema umnažanju tijelâ umnažale ljudske duše, činilo bi se dosljednim da, nakon što se uklone tijela, mnoštvo duša ne bi ostalo, nego bi od svih duša ostalo samo nešto jedno. Što je krivovjerno, jer bi propala razlika nagradâ i kaznâ.

Prigovor 3. Nadalje, ako je moj razum različit od tvojega razuma, moj je razum neka jedinka, i slično tvoj razum, jer pojedinačne su one stvari koje se razlikuju brojem a slažu se u jednoj vrsti. No sve što se prima u nekome jest u njemu na način primaoca. Dakle, oblici stvari u mojemu i tvojemu razumu primali bi se pojedinačno, što je protiv pojma razuma, koji je spoznavatelj općih stvari.

Prigovor 4. Nadalje, spoznato je u razumu koji spoznaje. Ako je dakle moj razum različit od tvojega razuma, potrebno je da jedno bude ono što sam spoznao ja, a drugo ono što si spoznao ti. I tako će biti pojedinačno izbrojeno, i spoznato samo u mogućnosti, te će trebati apstrahirati zajedničku nakanu od obojega, jer od bilo kojih različitih stvari događa se apstrahirati neko zajedničko shvatljivo. Što je protiv pojma razuma, jer se tako ne bi činilo da se razum razlikuje od uobrazilje. Čini se dakle da preostaje kako je jedan razum svih ljudi.

Prigovor 5. Nadalje, kada učenik prima znanje od učitelja, ne može se reći da učiteljevo znanje rađa znanje u učeniku, jer bi tako i znanje bilo djelatan oblik, poput topline; što je očito neistinito. Čini se dakle da se isto brojčano znanje koje je u učitelju priopćuje učeniku. Što ne može biti osim ako je jedan razum obojice. Čini se dakle da je jedan razum učenika i učitelja; pa posljedično tome i svih ljudi.

Prigovor 6. Nadalje, Augustin veli u knjizi De quantitate animae: „Ako bih rekao da su samo mnoge ljudske duše, sam ću se sebi smijati“. No ponajviše se čini da je duša jedna s obzirom na razum. Dakle, jedan je razum svih ljudi.

Naprotiv, Filozof veli u II. Physic. da kako se opći uzroci odnose prema općim stvarima, tako se pojedinačni uzroci odnose prema pojedinačnim stvarima. No nemoguće je da jedna duša prema vrsti pripada životinjama koje su različite prema vrsti. Dakle, nemoguće je da razumska duša, jedna brojem, pripada bićima koja su različita prema broju.

Odgovaram: da razum bude jedan za sve ljude posve je nemoguće. I to je doista očito ako je, prema Platonovu mišljenju, čovjek sam razum. Slijedilo bi naime, ako je Sokratov i Platonov samo jedan razum, da su Sokrat i Platon jedan čovjek; i da se ne bi razlikovali jedan od drugoga osim po onome što je izvan biti obojice. I tada razlikovanje Sokrata i Platona ne bi bilo drugo doli čovjeka s tunikom i s kukuljicom, što je posve apsurdno. Slično je također očito da je to nemoguće ako se, prema Aristotelovu mišljenju, razum postavi kao dio ili moć duše koja je čovjekov oblik. Nemoguće je naime da za više onih koji su različiti brojem bude jedan oblik, kao što je nemoguće da njihov bitak bude jedan, jer oblik je počelo bitka. Slično je također očito da je to nemoguće na koji god način netko postavio sjedinjenje razuma s ovim i onim čovjekom. Bjelodano je naime da ako postoji jedan glavni djelatnik i dva oruđa, moći će se reći jednostavno jedan djelatnik, ali više djelovanjâ, kao što, ako jedan čovjek dotiče različite stvari dvjema rukama, bit će jedan koji dotiče, ali dva dodira. Ako pak obrnuto oruđe bude jedno, a glavni djelatnici različiti, reći će se doduše više djelatnikâ, ali jedno djelovanje, kao što ako mnogi jednim užetom vuku lađu, bit će mnogi koji vuku, ali jedno vučenje. Ako pak glavni djelatnik bude jedan i oruđe jedno, reći će se jedan djelatnik i jedno djelovanje, kao kada kovač jednim čekićem udara, jedan je koji udara i jedan udarac. Bjelodano je pak da, kako god se razum bilo sjedinjavao bilo spajao s ovim ili onim čovjekom, razum među ostalim što pripada čovjeku ima prvenstvo, jer osjetilne moći pokoravaju se razumu i služe mu. Ako bi se dakle postavilo da je više razumâ, a jedno osjetilo dvojice ljudi, na primjer ako bi dva čovjeka imala jedno oko; bilo bi uistinu više onih koji vide, ali jedno gledanje. Ako je pak razum jedan, ma koliko se razlikovalo ostalo čime se razum služi kao oruđima, ni na koji se način Sokrat i Platon neće moći nazvati osim jednim koji razumijeva. I ako dodamo da sâmo razumijevanje, koje je djelovanje razuma, ne biva po nekome drugom organu osim po samome razumu; slijedit će nadalje da je i jedan djelatnik i jedno djelovanje; to jest da su svi ljudi jedan koji razumijeva i jedno razumijevanje; velim pak s obzirom na isti shvatljivi predmet. Moglo bi se pak razlikovati moje i tvoje razumsko djelovanje po različitosti predodžaba, zato naime što je jedna predodžba kamena u meni a druga u tebi, ako bi sama predodžba, prema tome što je jedna u meni a druga u tebi, bila oblik mogućega razuma, jer isti djelatnik prema različitim oblicima proizvodi različita djelovanja, kao što su prema različitim oblicima stvari s obzirom na isto oko različita gledanja. Ali sama predodžba nije oblik mogućega razuma, nego shvatljivi oblik koji se od predodžaba apstrahira. U jednome pak razumu od različitih predodžaba iste vrste ne apstrahira se osim jedan shvatljivi oblik. Kao što se očituje u jednome čovjeku, u kojemu mogu postojati različite predodžbe kamena, pa ipak se od svih njih apstrahira jedan shvatljivi oblik kamena, po kojemu razum jednoga čovjeka jednim djelovanjem razumijeva narav kamena, unatoč različitosti predodžaba. Ako bi dakle jedan razum bio svih ljudi, različitost predodžaba koje su u ovome i u onome ne bi mogla uzrokovati različitost razumskoga djelovanja ovoga i onoga čovjeka, kako Komentator izmišlja u III. De anima. Preostaje dakle da je posve nemoguće i neprikladno postaviti jedan razum svih ljudi.

Odgovor na 1. prigovor: premda razumska duša nema tvar od koje bi bila, kao ni anđeo, ipak je oblik neke tvari; što anđelu ne pripada. I stoga prema diobi tvari postoje mnoge duše jedne vrste, a mnogi anđeli jedne vrste posve ne mogu postojati.

Odgovor na 2. prigovor: svaka pojedina stvar na onaj način ima jedinstvo na koji ima bitak, i posljedično tome isti je sud o umnažanju stvari i o njezinu bitku. Bjelodano je pak da se razumska duša prema svojemu bitku sjedinjuje s tijelom kao oblik; pa ipak, kad se tijelo uništi, razumska duša ostaje u svojemu bitku. I po istome razlogu mnoštvo je duša prema mnoštvu tijelâ; pa ipak, kad se tijela unište, duše ostaju u svojemu bitku umnožene.

Odgovor na 3. prigovor: individuacija onoga koji razumijeva, ili oblika po kojemu razumijeva, ne isključuje razumijevanje općih stvari; inače, budući da su odijeljeni razumi neke samostojne supstancije, i posljedično tome pojedinačne, ne bi mogli razumijevati opće stvari. Nego tvarnost onoga koji spoznaje i oblika po kojemu se spoznaje priječi spoznaju općega. Kao što je naime svako djelovanje prema načinu oblika kojim djelatnik djeluje, kao grijanje prema načinu topline; tako je spoznaja prema načinu oblika kojim spoznavatelj spoznaje. Bjelodano je pak da se zajednička narav razlikuje i umnaža prema individuacijskim počelima, koja su sa strane tvari. Ako je dakle oblik po kojemu nastaje spoznaja tvaran, neapstrahiran od stanja tvari, bit će sličnost naravi vrste ili roda prema tome što je razlučena i umnožena po individuacijskim počelima, i tako se neće moći spoznati narav stvari u svojoj zajedničkosti. Ako pak oblik bude apstrahiran od stanja pojedinačne tvari, bit će sličnost naravi bez onoga što je razlikuje i umnaža, i tako će se spoznati opće. Niti je važno, s obzirom na to, je li jedan razum ili više njih, jer ako bi bio i samo jedan, trebalo bi da on sam bude neki određeni, i da oblik po kojemu razumijeva bude neki određeni.

Odgovor na 4. prigovor: bilo da je razum jedan bilo da ih je više, ono što se razumijeva jedno je. Ono naime što se razumijeva nije u razumu po sebi, nego po svojoj sličnosti, jer „kamen nije u duši, nego oblik kamena“, kako se veli u III. De anima. Pa ipak kamen je ono što se razumijeva, a ne oblik kamena, osim po refleksiji razuma nad samim sobom; inače znanosti ne bi bile o stvarima, nego o shvatljivim oblicima. Događa se pak da se istoj stvari različita bića upodobe prema različitim oblicima. I budući da spoznaja biva prema upodobljenju onoga koji spoznaje sa spoznatom stvari, slijedi da se događa da isto biva spoznato od različitih koji spoznaju, kako je bjelodano u osjetilu, jer mnogi vide istu boju prema različitim sličnostima. I slično mnogi razumi razumijevaju jednu shvaćenu stvar. No samo je u tome razlika između osjeta i razuma, prema Aristotelovu mišljenju, što se stvar osjeća prema onome stanju koje ima izvan duše, u svojoj pojedinačnosti; narav pak stvari koja se razumijeva jest doduše izvan duše, ali nema onaj način bitka izvan duše prema kojemu se razumijeva. Razumijeva se naime zajednička narav uz isključenje individuacijskih počela; a taj način bitka nema izvan duše. Prema Platonovu pak mišljenju shvaćena stvar na onaj je način izvan duše na koji se razumijeva, jer je postavio naravi stvari odijeljenima od tvari.

Odgovor na 5. prigovor: jedno je znanje u učeniku, a drugo u učitelju. Kako se pak uzrokuje, pokazat će se u onome što slijedi.

Odgovor na 6. prigovor: Augustin podrazumijeva da duše nisu samo mnoge a da se ne sjedinjuju u jednome pojmu vrste.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.