I, q. 63, a. 7
Je li najviši među onima koji su pali bio jednostavno najviši među svim anđelima
Prigovor 1. Čini se da onaj anđeo koji je bio najviši među onima koji su sagriješili nije bio najviši među svima. Veli se naime o njemu u Ez 28: „Ti, kerube raskriljeni i zaštitniče, postavih te na svetu goru Božju“. No red kerubina je pod redom serafina, kako veli Dionizije u 7. poglavlju De caelesti hierarchia. Dakle, anđeo koji je bio najviši među onima koji su sagriješili nije bio najviši među svima.
Prigovor 2. Nadalje, Bog je načinio intelektualnu narav radi postignuća blaženstva. Ako je dakle anđeo koji je bio najviši među svima sagriješio, slijedi da je božanska odredba bila osujećena u najplemenitijem stvorenju. Što je neprikladno.
Prigovor 3. Nadalje, koliko se više nešto naginje u nešto, toliko manje može od toga odstupiti. No anđeo, koliko je viši, toliko se više naginje u Boga. Dakle, manje može od Boga odstupiti griješeći. I tako se čini da anđeo koji je sagriješio nije bio najviši među svima, nego od nižih.
Naprotiv, Grgur veli u propovijedi o stotinu ovaca „da je prvi anđeo koji je sagriješio, dok je, postavljen na čelo svim anđeoskim četama, nadilazio njihovu svjetlost, u usporedbi s njima bio svjetliji“.
Odgovaram: u grijehu valja razmotriti dvoje, naime sklonost griješenju i pobudu za griješenje. Ako dakle u anđelima razmotrimo sklonost griješenju, manje se čini da su sagriješili viši anđeli nego niži. I zbog toga Damaščanin veli da je najveći od onih koji su sagriješili stajao na čelu zemaljskoga reda. I čini se da je ovo mišljenje suglasno stavu platonikâ, koji Augustin navodi u knjigama VIII i X De civitate Dei. Govorili su naime da su svi bogovi dobri, ali od zloduha neki su dobri, a neki zli; nazivajući bogovima intelektualne supstancije koje su iznad mjesečeve kugle, a zlodusima intelektualne supstancije koje su ispod mjesečeve kugle, više od ljudi poretkom naravi. Niti valja odbaciti ovo mišljenje kao tuđe vjeri, jer se čitavo tjelesno stvorenje upravlja od Boga po anđelima, kako Augustin veli u III. knjizi De Trinitate; stoga ništa ne priječi reći da su niži anđeli božanski raspoređeni za upravljanje nižim tijelima, viši pak za upravljanje višim tijelima, a najviši za stajanje pred Bogom. I prema tome Damaščanin veli da su oni koji su pali bili od nižih, u čijem su redu također neki dobri anđeli ustrajali. Ako se pak razmotri pobuda za griješenje, veća se nalazi u višima nego u nižima. Grijeh je naime zloduha bio oholost, kako je gore rečeno; čija je pobuda izvrsnost, koja je bila veća u višima. I stoga Grgur veli da je onaj koji je sagriješio bio viši među svima. I to se čini vjerojatnijim. Jer anđelov grijeh nije proizašao iz neke sklonosti, nego iz same slobodne volje; stoga se više čini da valja razmotriti razlog koji se uzima iz pobude za griješenje. Ne treba ipak time drugom mišljenju nanositi štetu, jer je i u prvaku nižih anđela mogla postojati neka pobuda za griješenje.
Odgovor na 1. prigovor: kerubin se tumači kao punina znanja; serafin se pak tumači kao oni koji gore ili koji plamte. I tako je očito da se kerubin naziva po znanju, koje može biti sa smrtnim grijehom; serafin se pak naziva po žaru ljubavi, koja sa smrtnim grijehom ne može biti. I stoga prvi anđeo koji je sagriješio nije nazvan serafin, nego kerubin.
Odgovor na 2. prigovor: božanska se nakana ne osujećuje ni u onima koji griješe, ni u onima koji se spasavaju, jer ishod obojih Bog unaprijed poznaje, i iz obojih ima slavu, dok ove iz svoje dobrote spasava, a one iz svoje pravednosti kažnjava. Samo pak intelektualno stvorenje, dok griješi, odstupa od dužne svrhe. Niti je to neprikladno u bilo kojem uzvišenom stvorenju, jer je intelektualno stvorenje tako utemeljeno od Boga da je u njegovu slobodnu sudu stavljeno djelovati radi svrhe.
Odgovor na 3. prigovor: kolikogod nagnuće prema dobru bilo u najvišem anđelu, ipak mu nije nametalo nužnost. Stoga ga je po slobodnoj volji mogao ne slijediti.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.