I, q. 63, a. 5
Pod pretpostavkom da nisu, je li netko od njih u prvom trenu svoga stvaranja mogao biti zao po činu vlastite volje
Prigovor 1. Čini se da je đavao u prvom trenu svoga stvaranja bio zao po krivnji vlastite volje. Veli se naime u Iv 8 o đavlu: „On bijaše čovjekoubojica od početka“.
Prigovor 2. Nadalje, prema Augustinu u I. knjizi De Genesi ad litteram, bezobličnost stvorenja nije vremenski prethodila oblikovanju, nego samo podrijetlom. Pod nebom pak koje se čita prvo stvorenim, kako on sam veli u II. knjizi, razumijeva se bezoblična anđeoska narav; po tome pak što se veli da Bog reče: „Neka bude svjetlost! I bi svjetlost“, razumijeva se njezino oblikovanje po obraćenju k Riječi; ujedno je dakle anđelova narav stvorena i postala svjetlost. No ujedno dok je nastala svjetlost, odijeljena je od tmina, pod kojima se razumijevaju anđeli koji griješe. Dakle, u prvom trenu svoga stvaranja neki su anđeli bili blaženi, a neki su sagriješili.
Prigovor 3. Nadalje, grijeh je oprečan zasluzi. No u prvom trenu svoga stvaranja neka intelektualna narav može zasluživati; kao Kristova duša, ili također sami dobri anđeli. Dakle, i zlodusi su u prvom trenu svoga stvaranja mogli sagriješiti.
Prigovor 4. Nadalje, anđeoska je narav kreposnija nego tjelesna narav. No tjelesna stvar odmah u prvom trenu svoga stvaranja počinje imati svoje djelovanje; kao što se vatra u prvom trenu u kojemu je nastala počinje kretati prema gore. Dakle, i anđeo je u prvom trenu svoga stvaranja mogao djelovati. Dakle, ili je imao ispravno djelovanje, ili neispravno. Ako ispravno, budući da su imali milost, po njoj su zaslužili blaženstvo. U anđelima pak odmah uz zaslugu slijedi nagrada, kako je gore rečeno. Dakle, bili bi odmah blaženi, i tako nikada ne bi sagriješili, što je neistinito. Preostaje dakle da su u prvom trenu, neispravno djelujući, sagriješili.
Naprotiv, veli se u Post 1: „I vidje Bog sve što je načinio, i bijaše veoma dobro“. Među tim stvarima pak bijahu također zlodusi. Dakle, i zlodusi su nekoć bili dobri.
Odgovaram: neki su postavili da su zlodusi odmah u prvom trenu svoga stvaranja bili zli, ne doduše po naravi, nego po grijehu vlastite volje, jer „otkako je đavao načinjen, odbacio je pravednost. Kojemu mišljenju“, kako Augustin veli u XI. knjizi De civitate Dei, „tko god pristaje, ne misli s onim krivovjercima, to jest manihejcima, koji vele da đavao ima narav zla“. Ali budući da se ovo mišljenje protivi autoritetu Pisma (veli se naime pod likom babilonskoga kneza o đavlu u Iz 14: „Kako li pade, Svjetlonošo, koji si u zoru izlazio?“ I u Ez 28: „U slastima Božjega raja bio si“, veli se đavlu pod likom tiraškoga kralja), stoga su učitelji ovo mišljenje kao zabludno razložno odbacili. Zato su neki rekli da su anđeli u prvom trenu svoga stvaranja mogli sagriješiti, ali nisu sagriješili. No ovo mišljenje neki također pobijaju s tog razloga jer, kada dva djelovanja slijede jedno iza drugoga, čini se nemogućim da u istome „sada“ oba djelovanja dosegnu svršetak. Bjelodano je pak da je anđelov grijeh bio djelovanje kasnije od stvaranja. Granica je pak stvaranja sam anđelov bitak; a granica djelovanja grijeha jest to što su zli. Nemogućim se dakle čini da bi u prvom trenu u kojemu je anđeo počeo postojati bio zao. No ovaj se razlog ne čini dostatnim. On naime ima mjesta samo u vremenitim gibanjima, koja se odvijaju sukcesivno; kao ako prostorno kretanje slijedi preinaku, ne može u istome trenu završiti preinaka i prostorno kretanje. Ali ako su promjene trenutačne, ujedno i u istome trenu može biti granica prve i druge promjene; kao što u istome trenu u kojemu se mjesec rasvjetljuje od sunca, zrak se rasvjetljuje od mjeseca. Bjelodano je pak da je stvaranje trenutačno; i slično pokret slobodne volje u anđelima; ne trebaju naime uspoređivanje i diskurs razuma, kako je bjelodano iz gore rečenoga. Stoga ništa ne priječi da ujedno i u istome trenu bude granica stvaranja i granica slobodne volje. I stoga valja reći drukčije: da je bilo nemoguće da anđeo u prvom trenu sagriješi po nesređenu činu slobodne volje. Premda naime neka stvar u prvom trenu u kojemu počinje postojati može ujedno početi djelovati, ipak ono djelovanje koje ujedno počinje s bitkom stvari pripada joj od djelatnika od kojega ima bitak; kao što gibanje prema gore pripada vatri od začetnika. Stoga, ako neka stvar ima bitak od manjkava djelatnika, koji bi mogao biti uzrok manjkava djelovanja, moći će u prvom trenu u kojemu počinje postojati imati manjkavo djelovanje; kao ako gnjat koja se rađa hroma zbog slabosti sjemena, odmah počne hramati. No djelatnik koji je anđele priveo u bitak, naime Bog, ne može biti uzrok grijeha. Stoga se ne može reći da je đavao u prvom trenu svoga stvaranja bio zao.
Odgovor na 1. prigovor: kako Augustin veli u XI. knjizi De civitate Dei, „kada se veli da đavao griješi od početka, ne treba smatrati da griješi od početka otkako je stvoren, nego od početka grijeha“; naime zato što nikada nije odstupio od svoga grijeha.
Odgovor na 2. prigovor: ono razlikovanje svjetla i tmina, prema kojemu se pod tminama razumijevaju grijesi zloduha, valja uzeti prema Božjem predznanju. Stoga Augustin veli u XI. knjizi De civitate Dei da je „samo onaj mogao razlučiti svjetlo i tmine, koji je mogao također, prije nego što padnu, predvidjeti one koji će pasti“.
Odgovor na 3. prigovor: što god je u zasluzi, od Boga je, i stoga je u prvom trenu svoga stvaranja anđeo mogao zaslužiti. No nije sličan razlog o grijehu, kako je rečeno.
Odgovor na 4. prigovor: Bog nije razlučio među anđelima prije odvraćanja nekih i obraćenja drugih, kako Augustin veli u XI. knjizi De civitate Dei, i stoga su svi, u milosti stvoreni, u prvom trenu zaslužili. No neki su od njih odmah postavili zapreku svome blaženstvu, umrtvljujući prethodnu zaslugu. I stoga su lišeni blaženstva koje su zaslužili.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.