I, q. 63, a. 4
Pod pretpostavkom da su neki grijehom vlastite volje postali zli, jesu li neki naravno zli
Prigovor 1. Čini se da su neki zlodusi naravno zli. Veli naime Porfirije, kako Augustin navodi u X. knjizi De civitate Dei, da „postoji neki rod zloduha po naravi varav, koji oponaša bogove i duše preminulih“. No biti varav znači biti zao. Dakle, neki su zlodusi naravno zli.
Prigovor 2. Nadalje, kao što su anđeli stvoreni od Boga, tako i ljudi. No neki su ljudi naravno zli, o kojima se veli u Mudr 12: „Bijaše njihova zloća naravna“. Dakle, i neki anđeli mogu biti naravno zli.
Prigovor 3. Nadalje, neke nerazumne životinje imaju neke naravne zloće, kao što je lisica naravno lukava, a vuk naravno grabežljiv, pa ipak su stvorenja Božja. Dakle, i zlodusi, premda su stvorenja Božja, mogu biti naravno zli.
Naprotiv, Dionizije veli, u 4. poglavlju De divinis nominibus, da „zlodusi nisu po naravi zli“.
Odgovaram: sve što jest, ukoliko jest i ima neku narav, naravno teži u neko dobro, kao ono što postoji iz dobra načela, jer se uvijek učinak vraća u svoje načelo. Događa se pak da nekom pojedinačnom dobru bude pridodano neko zlo, kao što je vatri pridruženo ovo zlo, a to je biti uništavateljica drugih stvari; no općem dobru nikakvo zlo ne može biti pridodano. Ako dakle postoji nešto čija je narav usmjerena u neko pojedinačno dobro, može naravno težiti u neko zlo, ne ukoliko je zlo, nego po akcidentu, ukoliko je pridruženo nekome dobru. Ako pak postoji nešto čija je narav usmjerena u neko dobro prema općem pojmu dobra, to prema svojoj naravi ne može težiti u neko zlo. Bjelodano je pak da svaka intelektualna narav ima usmjerenost u opće dobro, koje može shvatiti, i koje je objekt volje. Stoga, budući da su zlodusi intelektualne supstancije, ni na koji način ne mogu imati naravno nagnuće u neko bilo koje zlo. I stoga ne mogu biti naravno zli.
Odgovor na 1. prigovor: Augustin na istome mjestu kori Porfirija zbog toga što je rekao da su zlodusi naravno varavi, govoreći da oni nisu naravno varavi, nego po vlastitoj volji. Porfirije je pak iz ovoga razloga postavio da su zlodusi po naravi varavi, jer je postavljao da su zlodusi životinje koje imaju osjetilnu narav. Osjetilna se pak narav usmjeruje na neko pojedinačno dobro, kojemu može biti pridruženo zlo. I prema tome mogu imati neko naravno nagnuće k zlu; po akcidentu ipak, ukoliko je zlo pridruženo dobru.
Odgovor na 2. prigovor: zloća nekih ljudi može se nazvati naravnom ili zbog navike, koja je druga narav; ili zbog naravnoga nagnuća sa strane osjetilne naravi prema nekoj neurednoj strasti, kao što se za neke veli da su naravno gnjevljivi ili požudni; no ne sa strane intelektualne naravi.
Odgovor na 3. prigovor: nerazumne životinje prema osjetilnoj naravi imaju naravno nagnuće prema nekim pojedinačnim dobrima, kojima su pridružena neka zla; kao lisica prema traženju hrane na oštrouman način, čemu se pridružuje lukavost. Stoga biti lukava nije zlo za lisicu, budući da joj je naravno; kao što ni biti bjesomučan nije zlo za psa, kako Dionizije veli u 4. poglavlju De divinis nominibus.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.