I, q. 63, a. 2
Kakve vrste grijesi mogu biti u njima
Prigovor 1. Čini se da u anđelima ne može postojati samo grijeh oholosti i zavisti. U koga naime god pada ugodnost nekoga grijeha, može pasti onaj grijeh. No zlodusi se raduju također u sramotnostima tjelesnih grijeha, kako Augustin veli u II. knjizi De civitate Dei. Dakle, u zlodusima mogu postojati također tjelesni grijesi.
Prigovor 2. Nadalje, kao što su oholost i zavist duhovni grijesi, tako su i duhovna tromost i pohlepa i srdžba. No duhu priliče duhovni grijesi, kao i tijelu tjelesni grijesi. Dakle, ne mogu samo oholost i zavist postojati u anđelima, nego također duhovna tromost i pohlepa.
Prigovor 3. Nadalje, prema Grguru u Moralia, iz oholosti se rađaju mnoge mane, i slično iz zavisti. Postavljenim pak uzrokom postavlja se učinak. Ako dakle oholost i zavist mogu postojati u anđelima, jednakim razlogom i druge mane mogu postojati u njima.
Naprotiv, Augustin veli u XIV. knjizi De civitate Dei da „đavao nije bludnik ni pijanica, niti išta takvoga; ipak je ohol i zavidan“.
Odgovaram: neki grijeh u nekome može postojati na dva načina: na jedan način prema krivnji; na drugi način prema nagnuću. Prema krivnji se doista događa da su svi grijesi u zlodusima, jer dok ljude navode na sve grijehe, navlače krivnju svih grijeha. Prema nagnuću pak samo oni grijesi mogu postojati u zlim anđelima prema kojima se može skloniti duhovna narav. Duhovna se pak narav ne može skloniti prema dobrima koja su vlastita tijelu, nego prema onima koja se mogu naći u duhovnim stvarima; jer ništa se ne sklanja osim prema onome što njegovoj naravi može biti na neki način prikladno. U duhovnim pak dobrima ne može biti grijeha dok se netko prema njima sklanja, osim po tome što se u takvom nagnuću ne čuva pravilo višega. A to je grijeh oholosti: ne podvrgnuti se višem u onome u čemu treba. Stoga prvi grijeh anđela ne može biti drugo doli oholost. No posljedično je u njima mogla biti također zavist. Istoga je naime razloga to da nagnuće teži prema nečemu što treba željeti i da se opire suprotnome. Zavidnik pak stoga žaluje zbog tuđega dobra ukoliko tuđe dobro procjenjuje zaprekom svojega dobra. Tuđe se pak dobro nije moglo procijeniti zaprekom željenoga dobra od strane zloga anđela, osim ukoliko je poželio pojedinačnu izvrsnost, koja ta pojedinačnost po tuđoj izvrsnosti prestaje. I stoga je nakon grijeha oholosti u anđelu koji griješi uslijedilo zlo zavisti, prema tome što je žalovao zbog čovjekova dobra; i također zbog božanske izvrsnosti, prema tome što se njome Bog protiv volje samoga đavla služi na božansku slavu.
Odgovor na 1. prigovor: zlodusi se ne raduju u sramotnostima tjelesnih grijeha kao da bi se sami sklanjali k tjelesnim ugodnostima; nego sve to proizlazi iz zavisti, što se u bilo kojim grijesima ljudi raduju ukoliko su oni zapreke ljudskoga dobra.
Odgovor na 2. prigovor: pohlepa, ukoliko je poseban grijeh, neumjerena je težnja za vremenitim stvarima koje dolaze u uporabu ljudskoga života, onima koje se mogu novcem procijeniti; a k tome se ne sklanjaju zlodusi, kao ni k tjelesnim ugodnostima. Stoga pohlepa u pravom smislu uzeta ne može biti u njima. No ako se pohlepom naziva svaka neumjerena požuda za posjedovanjem bilo kojega stvorenoga dobra, tako se pohlepa sadrži u oholosti koja je u zlodusima. Srdžba pak biva s nekom strašću, kao i požuda. Stoga ona u zlodusima ne može postojati osim metaforički. Duhovna je pak tromost neka žalost kojom čovjek postaje spor za duhovne čine zbog tjelesnoga napora; što zlodusima ne pristaje. I tako je očito da su samo oholost i zavist čisto duhovni grijesi koji mogu pristajati zlodusima; ipak tako da se zavist ne uzme za strast, nego za volju koja se opire tuđemu dobru.
Odgovor na 3. prigovor: pod zavišću i ohošću, kako se postavljaju u zlodusima, obuhvaćaju se svi grijesi koji iz njih proizlaze.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.