I, q. 63, a. 1
Može li u anđelu biti zlo krivnje
Prigovor 1. Čini se da zlo krivnje u anđelima ne može postojati. Jer zlo ne može postojati osim u onome što je u mogućnosti, kako se veli u IX. Metaphys., jer je subjekt lišenosti biće u mogućnosti. No anđeli, budući da su samostojni oblici, nemaju bitak u mogućnosti. Dakle, u njima ne može biti zla.
Prigovor 2. Nadalje, anđeli su dostojniji nego nebeska tijela. No u nebeskim tijelima ne može biti zla, kako filozofi vele. Dakle, ni u anđelima.
Prigovor 3. Nadalje, ono što je naravno uvijek je prisutno. No naravno je anđelima da se kreću pokretom ljubavi prema Bogu. Dakle, to se od njih ne može ukloniti. No ljubeći Boga ne griješe. Dakle, anđeli ne mogu griješiti.
Prigovor 4. Nadalje, težnja biva samo za dobrim ili prividnim dobrim. No u anđelima ne može postojati prividno dobro koje ne bi bilo istinsko dobro, jer u njima ili uopće ne može biti zablude, ili barem ne može prethoditi krivnji. Dakle, anđeli ne mogu težiti osim za onim što je uistinu dobro. No nitko težeći za onim što je uistinu dobro ne griješi. Dakle, anđeo težeći ne griješi.
Naprotiv, veli se u Job 4: „I u anđelima svojim nalazi opast“.
Odgovaram: i anđeo i bilo koje razumno stvorenje, ako se promatra samo u svojoj naravi, može sagriješiti; i bilo kojemu stvorenju kojemu pripada to da ne može sagriješiti, to ima iz dara milosti, a ne iz naravnoga stanja. Razlog je tomu taj što sagriješiti nije ništa drugo doli skrenuti od ispravnosti čina koju treba imati; bilo da se grijeh uzima u naravnim, bilo u tehničkim, bilo u moralnim stvarima. Samo se pak od ispravnosti ne događa skrenuti onome činu čije je pravilo sama moć djelatnika. Ako bi naime ruka obrtnika bila samo pravilo zarezivanja, obrtnik ne bi mogao nikada zarezati drvo osim ispravno; ali ako je ispravnost zarezivanja prema drugome pravilu, događa se da zarezivanje bude ispravno i neispravno. Samo je pak božanska volja pravilo svojega čina, jer se ne usmjeruje prema višoj svrsi. Svaka pak volja bilo kojega stvorenja nema ispravnost u svojemu činu osim ukoliko biva ravnana od božanske volje, kojoj pripada konačna svrha; kao što svaka volja nižega treba biti ravnana prema volji višega, poput volje vojnika prema volji zapovjednika vojske. Tako dakle samo u božanskoj volji grijeh ne može postojati; u bilo kojoj pak volji stvorenja može postojati grijeh, prema stanju njegove naravi.
Odgovor na 1. prigovor: u anđelima nema mogućnosti prema naravnom bitku. Ipak je u njima mogućnost prema razumskom dijelu, za to da se obrate k ovome ili k onome. I s obzirom na to može u njima postojati zlo.
Odgovor na 2. prigovor: nebeska tijela nemaju drugoga djelovanja osim naravnoga. I stoga, kao što u njihovoj naravi ne može biti zla propadanja, tako ni u njihovu naravnom djelovanju ne može biti zla nereda. No iznad naravnoga djelovanja u anđelima je djelovanje slobodne volje, prema kojemu se događa da u njima bude zla.
Odgovor na 3. prigovor: anđelu je naravno to da se kreće pokretom ljubavi prema Bogu, ukoliko je načelo naravnoga bitka. No to što se obraća k njemu ukoliko je objekt nadnaravnoga blaženstva, to potječe iz besplatne ljubavi, od koje se mogao odvratiti griješeći.
Odgovor na 4. prigovor: grijeh u činu slobodne volje događa se na dva načina. Na jedan način iz toga što se izabire neko zlo, kao što čovjek griješi birajući preljub, koji je po sebi zlo. I takav grijeh uvijek proizlazi iz nekoga neznanja ili zablude; inače se ono što je zlo ne bi izabralo kao dobro. Preljubnik naime griješi u pojedinačnome, birajući ovu ugodnost nesređena čina kao neko dobro koje valja sada učiniti, zbog nagnuća strasti ili habitusa; čak i ako u općenitome ne griješi, nego o tome drži istinito mišljenje. Na ovaj pak način u anđelu grijeh nije mogao postojati, jer u anđelima nema strasti kojima bi se razum ili um sputao, kako je bjelodano iz gore rečenoga; niti je opet prvome grijehu mogao prethoditi habitus koji naginje na grijeh. Na drugi se način događa sagriješiti po slobodnoj volji birajući nešto što je po sebi dobro, ali ne s poretkom dužne mjere ili pravila; tako da nedostatak koji uvodi grijeh bude samo sa strane izbora koji nema dužni poredak, a ne sa strane izabrane stvari; kao ako bi tko izabrao moliti, ne pazeći na poredak uspostavljen od Crkve. I takav grijeh ne pretpostavlja neznanje, nego samo odsutnost razmatranja onoga što treba razmatrati. I na ovaj je način anđeo sagriješio, obraćajući se po slobodnoj volji k vlastitome dobru, bez poretka prema pravilu božanske volje.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.