Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 62, a. 7

Je li u njima nakon postignuća slave preostala naravna ljubav i spoznaja

Prigovor 1. Čini se da u blaženim anđelima ne ostaje naravna spoznaja i ljubav. Jer, kako se veli u 1 Kor 13: „Kada dođe ono savršeno, ukinut će se ono djelomično“. No naravna je ljubav i spoznaja nesavršena s obzirom na blaženu spoznaju i ljubav. Dakle, dolaskom blaženstva naravna spoznaja i ljubav prestaje.

Prigovor 2. Nadalje, gdje je jedno dostatno, drugo postoji suvišno. No u blaženim je anđelima dostatna spoznaja i ljubav slave. Bilo bi dakle suvišno da u njima ostane naravna spoznaja i ljubav.

Prigovor 3. Nadalje, ista moć nema istodobno dva čina; kao što ni jedna crta ne završava s iste strane u dvije točke. No blaženi su anđeli uvijek u činu blažene spoznaje i ljubavi, jer blaženstvo nije prema habitusu, nego prema činu, kako se veli u I. Ethic. Dakle, nikada u anđelima ne može biti naravna spoznaja i ljubav.

Naprotiv, dokle god ostaje neka narav, ostaje njezino djelovanje. No blaženstvo ne oduzima narav, budući da je njezino savršenstvo. Dakle, ne oduzima naravnu spoznaju i ljubav.

Odgovaram: u blaženim anđelima ostaje naravna spoznaja i ljubav. Kako se naime odnose načela djelovanjâ međusobno, tako se odnose i sama djelovanja. Bjelodano je pak da se narav prema blaženstvu uspoređuje kao prvo prema drugome, jer se blaženstvo pridodaje naravi. Uvijek pak treba očuvati prvo u drugome. Stoga je nužno da se narav očuva u blaženstvu. I slično tome nužno je da se u činu blaženstva očuva čin naravi.

Odgovor na 1. prigovor: savršenstvo koje dolazi dokida nesavršenost koja mu je oprečna. Nesavršenost pak naravi nije oprečna savršenstvu blaženstva, nego mu se podlaže, kao što se nesavršenost mogućnosti podlaže savršenstvu oblika, i ne dokida se mogućnost po obliku, nego se dokida lišenost, koja je oprečna obliku. I slično tome nesavršenost naravne spoznaje nije oprečna savršenstvu spoznaje slave, jer ništa ne priječi da se nešto istodobno spoznaje po različitim sredstvima, kao što se nešto istodobno može spoznati po vjerojatnom i dokaznom sredstvu. I slično može anđeo istodobno Boga spoznavati po biti Božjoj, što pripada spoznaji slave, i po vlastitoj biti, što pripada spoznaji naravi.

Odgovor na 2. prigovor: ono što pripada blaženstvu po sebi je dostatno. Ali za to da bi bilo, prethodno zahtijeva ono što pripada naravi, jer nijedno blaženstvo nije po sebi samostojno, osim nestvorenoga blaženstva.

Odgovor na 3. prigovor: dva djelovanja jedne moći ne mogu postojati istodobno, osim ako se jedno usmjeruje na drugo. Naravna pak spoznaja i ljubav usmjeruju se na spoznaju i ljubav slave. Stoga ništa ne priječi da u anđelu istodobno bude i naravna spoznaja i ljubav, i spoznaja i ljubav slave.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.