Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 62, a. 6

Jesu li milost i slavu primili prema sposobnosti svojih naravnih moći

Prigovor 1. Čini se da anđeli nisu postigli milost i slavu prema mjeri svojih naravnih darova. Milost se naime daje iz čiste Božje volje. Dakle, i količina milosti ovisi o Božjoj volji, a ne o količini naravnih darova.

Prigovor 2. Nadalje, bližim se milosti čini ljudski čin nego narav, jer je ljudski čin pripravan za milost. No milost nije iz djelâ, kako se veli u Rim 11. Mnogo dakle manje količina milosti u anđelima biva prema količini naravnih darova.

Prigovor 3. Nadalje, čovjek i anđeo jednako su usmjereni prema blaženstvu ili milosti. No čovjeku se ne daje više milosti prema stupnju naravnih darova. Dakle, ni anđelu.

Naprotiv, Učitelj veli, u 3. distinkciji II. knjige Sententiarum, da „anđeli koji su stvoreni po naravi suptilniji i u mudrosti oštroumniji, također su obdareni većim darovima milosti“.

Odgovaram: razumno je da su anđelima prema stupnju naravnih darova dani darovi milosti i savršenstvo blaženstva. Razlog se pak tomu doista može uzeti iz dvoga. Prvo doista sa strane samoga Boga, koji je po poretku svoje mudrosti uspostavio različite stupnjeve u anđeoskoj naravi. Kao što je pak anđeoska narav načinjena od Boga radi postignuća milosti i blaženstva, tako se također čini da su stupnjevi anđeoske naravi usmjereni prema različitim stupnjevima milosti i slave; kao na primjer ako graditelj kleše kamenje za gradnju kuće, po samome tome što neko priprema ljepše i doličnije, čini se da ga usmjeruje za ugledniji dio kuće. Tako se dakle čini da je Bog anđele koje je načinio uzvišenije naravi usmjerio prema većim darovima milosti i obilnijem blaženstvu. Drugo, to isto se očituje sa strane samoga anđela. Anđeo naime nije sastavljen od različitih naravi, tako da bi nagnuće jedne naravi priječilo ili usporavalo polet druge; kao što se događa u čovjeku, u kojemu se pokret razumskoga dijela ili usporava ili priječi zbog nagnuća osjetilnoga dijela. Kada pak nema nečega što usporava ili priječi, narav se giba svom svojom snagom. I stoga je razumno da su se anđeli koji su imali bolju narav također snažnije i djelotvornije obratili k Bogu. To se pak događa i u ljudima, da se prema jakosti obraćenja k Bogu daje veća milost i slava. Stoga se čini da su anđeli koji su imali bolje naravne darove imali više milosti i slave.

Odgovor na 1. prigovor: kao što je milost iz čiste Božje volje, tako je također i narav anđela. I kao što je Božja volja narav usmjerila prema milosti, tako i stupnjeve naravi prema stupnjevima milosti.

Odgovor na 2. prigovor: čini razumnoga stvorenja potječu od njega samoga; no narav je neposredno od Boga. Stoga se više čini da se milost daje prema stupnju naravi nego iz djelâ.

Odgovor na 3. prigovor: različitost je naravnih darova drugačija u anđelima, koji se razlikuju vrstom; a drugačija u ljudima, koji se razlikuju samo brojem. Razlika naime prema vrsti biva radi svrhe, a razlika prema broju biva radi tvari. U čovjeku također ima nešto što može priječiti ili usporiti pokret razumskoga dijela naravi, a u anđelima nema. Stoga nije isti razlog za oboje.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.