Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 62, a. 4

Jesu li zaslužili svoje blaženstvo

Prigovor 1. Čini se da blaženi anđeo nije zaslužio svoje blaženstvo. Zasluga naime potječe iz težine zaslužnoga čina. No anđeo nije imao nikakve težine za dobro djelovanje. Dakle, dobro djelovanje nije mu bilo zaslužno.

Prigovor 2. Nadalje, naravnim darovima ne zaslužujemo. No anđelu je bilo naravno to što se obratio k Bogu. Dakle, time nije zaslužio blaženstvo.

Prigovor 3. Nadalje, ako je blaženi anđeo zaslužio svoje blaženstvo, dakle ili prije nego što ga je imao, ili poslije. No ne prije, jer, kako se mnogima čini, prije nije imao milost bez koje nema nikakve zasluge. Niti pak poslije, jer bi tako i sada zasluživao, što se čini neistinitim, jer bi tako manji anđeo zaslužujući mogao dospjeti do stupnja višega anđela, te ne bi bilo stalnih razlika u stupnjevima milosti; što je neprikladno. Nije dakle blaženi anđeo zaslužio svoje blaženstvo.

Naprotiv, u Otk 21 veli se da je mjera anđela, u onom nebeskom Jeruzalemu, mjera čovjeka. No čovjek ne može dospjeti do blaženstva osim po zasluzi. Dakle, ni anđeo.

Odgovaram: samo je Bogu savršeno blaženstvo naravno, jer mu je isto biti i biti blažen. Za bilo koje pak stvorenje biti blažen nije narav, nego konačna svrha. Svaka pak stvar do konačne svrhe dospijeva po svojemu djelovanju. To doista djelovanje koje vodi u svrhu, ili stvara svrhu, kada svrha ne nadilazi moć onoga što djeluje radi svrhe, kao što je liječenje djelotvorno za zdravlje; ili je zaslužno za svrhu, kada svrha nadilazi moć onoga koji djeluje radi svrhe, odakle se svrha očekuje iz dara drugoga. Posljednje pak blaženstvo nadilazi i anđeosku i ljudsku narav, kako je bjelodano iz rečenoga. Stoga preostaje da je i čovjek i anđeo zaslužio svoje blaženstvo. I ako je doista anđeo bio stvoren u milosti, bez koje nema nikakve zasluge, bez poteškoće možemo reći da je zaslužio svoje blaženstvo. I slično ako bi tko rekao da je na bilo koji način imao milost prije nego slavu. Ako pak nije imao milost prije nego što je bio blažen, tako valja reći da je blaženstvo imao bez zasluge, kao mi milost. Što je ipak protiv pojma blaženstva, koje ima značaj svrhe i nagrada je kreposti, kako i Filozof veli u I. Ethic. Ili valja reći da anđeli zaslužuju blaženstvo po onome što već blaženi čine u božanskim službama, kako su drugi rekli. Što je ipak protiv pojma zasluge, jer zasluga ima značaj puta k svrsi, a onome koji je već na cilju ne priliči kretati se prema cilju; i tako nitko ne zaslužuje ono što već ima. Ili valja reći da je jedan te isti čin obraćenja k Bogu, ukoliko je iz slobodne volje, zaslužan; a ukoliko dospijeva do svrhe, jest blaženo uživanje. Ali ni to se ne čini prikladnim, jer slobodna volja nije dostatan uzrok zasluge; odakle čin ne može biti zaslužan po tome što je iz slobodne volje, osim ukoliko je milošću uobličen; ne može pak istodobno biti uobličen nesavršenom milošću, koja je načelo zasluživanja, i savršenom milošću, koja je načelo uživanja. Stoga se ne čini mogućim da istodobno uživa i zaslužuje svoje uživanje. I stoga je bolje reći da je anđeo imao milost prije nego što je bio blažen, po kojoj je zaslužio blaženstvo.

Odgovor na 1. prigovor: poteškoća dobroga djelovanja u anđelima ne proizlazi iz nekoga protivljenja ili zapreke naravne moći; nego iz toga što je neko dobro djelo iznad moći naravi.

Odgovor na 2. prigovor: naravnim obraćenjem anđeo nije zaslužio blaženstvo, nego obraćenjem ljubavi, koje biva po milosti.

Odgovor na 3. prigovor: na treći prigovor jasan je odgovor iz rečenoga.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.