I, q. 54, a. 3
Je li njegova supstancija njegova razumska moć
Prigovor 1. Čini se da umna snaga ili moć u anđelu nije ništa drugo doli njegova bit. Um naime i razum označuju umnu moć. Ali Dionizije na više mjesta u svojim knjigama naziva same anđele razumima i umovima. Dakle, anđeo je svoja umna moć.
Prigovor 2. Nadalje, ako je umna moć u anđelu nešto osim njegove biti, mora biti akcident; time naime kažemo da je nešto akcident nečega što je osim njegove biti. „Ali jednostavan oblik ne može biti subjekt“, kako Boetije kaže, u knjizi De Trin. Dakle, anđeo ne bi bio jednostavan oblik, što je protivno prethodnomu.
Prigovor 3. Nadalje, Augustin kaže, u XII. Confess., da je Bog načinio anđeosku narav blizu sebe, a prvu tvar blizu ničega; iz čega se čini da je anđeo jednostavniji od prve tvari, kao onaj koji je Bogu bliži. Ali prva je tvar svoja moć. Dakle, još mnogo više anđeo je svoja umna moć.
Naprotiv, Dionizije kaže, u XI. pogl. Angel. Hier., da se „anđeli dijele na supstanciju, snagu i djelovanje“. Dakle, drugo je u njima supstancija, drugo snaga, a drugo djelovanje.
Odgovaram: ni u anđelu ni u ikojemu stvorenju djelatna snaga ili moć nije isto što i njegova bit. Što se ovako očituje. Budući da se naime moć izriče s obzirom na čin, mora prema različitosti činâ biti različitost moćî, zbog čega se kaže da vlastiti čin odgovara vlastitoj moći. U svakome pak stvorenju bit se razlikuje od svojega bitka, i uspoređuje se s njime kao mogućnost s činom, kako je bjelodano iz gore rečenoga. Čin pak s kojim se uspoređuje djelatna moć jest djelovanje. U anđelu pak nije isto spoznavati i biti, niti je ijedno drugo djelovanje bilo u njemu bilo u ikojemu drugom stvorenju isto što i njegov bitak. Stoga anđelova bit nije njegova umna moć, niti je bit ikojega stvorenja njegova djelatna moć.
Odgovor na 1. prigovor: anđeo se naziva razum i um jer je čitava njegova spoznaja umna. Spoznaja pak duše dijelom je umna, a dijelom osjetilna.
Odgovor na 2. prigovor: jednostavan oblik koji je čisti čin ne može biti subjekt nijednomu akcidentu, jer se subjekt uspoređuje s akcidentom kao mogućnost s činom. A takav je samo Bog. I o takvome obliku ondje govori Boetije. Jednostavan pak oblik koji nije svoj bitak, nego se s njime uspoređuje kao mogućnost s činom, može biti subjekt akcidenta, i ponajvećma onoga koji prati vrstu, naime takav akcident pripada obliku (akcident pak koji pripada individui, a ne prati čitavu vrstu, prati tvar, koja je počelo individuacije). I takav je jednostavan oblik anđeo.
Odgovor na 3. prigovor: mogućnost tvari odnosi se na sam supstancijalni bitak, a ne na djelatnu moć, nego na akcidentalni bitak. Stoga nije slično.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.