Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 50, a. 4

O njihovu međusobnom razlikovanju

Prigovor 1. Čini se da se anđeli ne razlikuju vrstom. Budući naime da je vrsna razlika plemenitija od roda, koje se god stvari slažu prema onome što je najplemenitije u njima, slažu se u konačnoj konstitutivnoj razlici; i tako su iste prema vrsti. No svi se anđeli slažu u onome što je najplemenitije u njima, naime u umnosti. Dakle, svi su anđeli jedne vrste.

Prigovor 2. Nadalje, više i manje ne čine vrstu različitom. No čini se da se anđeli međusobno ne razlikuju osim prema više i manje; ukoliko je naime jedan od drugoga jednostavniji i oštroumnijega razuma. Dakle, anđeli se ne razlikuju vrstom.

Prigovor 3. Nadalje, duša i anđeo dijele se kao oprečnosti. No sve su duše jedne vrste. Dakle, i anđeli.

Prigovor 4. Nadalje, koliko je nešto savršenije u naravi, toliko se više treba umnažati. To pak ne bi bilo kad bi u jednoj vrsti bila samo jedna jedinka. Dakle, mnogi su anđeli jedne vrste.

Naprotiv, u onome što je jedne vrste ne može se naći ranije i kasnije, kako se veli u III. Metaphys. No među anđelima, čak i jednoga reda, postoje prvi i srednji i posljednji, kako veli Dionizije u 10. poglavlju De caelesti hierarchia. Dakle, anđeli nisu iste vrste.

Odgovaram: neki su rekli da su sve duhovne supstancije jedne vrste, pa i duše. Drugi pak da su svi anđeli jedne vrste, ali ne i duše. Neki pak da su svi anđeli jedne hijerarhije, ili također jednoga reda. No to je nemoguće. Ono naime što se slaže vrstom a razlikuje brojem, slaže se u obliku, a razlikuje se tvarno. Ako dakle anđeli nisu sastavljeni od tvari i oblika, kako je gore rečeno, slijedi da je nemoguće da budu dva anđela jedne vrste. Kao što bi također nemoguće bilo reći da postoji više odijeljenih bjelina, ili više čovještava; budući da bjelina nema više osim ukoliko su u više supstancija. Kad bi ipak anđeli imali tvar, ni tako ne bi moglo biti više anđela jedne vrste. Tako bi naime trebalo da počelo razlikovanja jednoga od drugoga bude tvar, ne doduše prema diobi količine, budući da su netjelesni, nego prema različitosti moći. Koja pak različitost tvari uzrokuje različitost ne samo vrste, nego roda.

Odgovor na 1. prigovor: vrsna je razlika plemenitija od roda, kao određeno od neodređenoga i vlastito od zajedničkoga; no ne kao jedna i druga narav. Inače bi trebalo da sve nerazumne životinje budu jedne vrste; ili da u njima bude neki drugi savršeniji oblik doli osjetilna duša. Razlikuju se dakle vrstom nerazumne životinje prema različitim određenim stupnjevima osjetilne naravi. I slično se svi anđeli razlikuju vrstom prema različitim stupnjevima razumske naravi.

Odgovor na 2. prigovor: više i manje, ukoliko se uzrokuju iz jačanja i popuštanja jednoga oblika, ne čine vrstu različitom. No ukoliko se uzrokuju iz oblikâ različitih stupnjeva, tako čine vrstu različitom, kao kad kažemo da je vatra savršenija od zraka. I na ovaj se način anđeli razlikuju prema više i manje.

Odgovor na 3. prigovor: dobro vrste preteže nad dobrom jedinke. Stoga je mnogo bolje da se umnože vrste u anđelima, nego da se umnože jedinke u jednoj vrsti.

Odgovor na 4. prigovor: umnažanje prema broju, budući da se u beskonačnost može protegnuti, ne namjerava se od djelatnika, nego samo umnažanje prema vrsti, kako je gore rečeno. Stoga savršenstvo anđeoske naravi zahtijeva umnažanje vrstâ, a ne umnažanje jedinki u jednoj vrsti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.