I, q. 50, a. 5
O njihovoj besmrtnosti, ili nepropadljivosti
Prigovor 1. Čini se da anđeli nisu neraspadljivi. Veli naime Damaščanin o anđelu da „je intelektualna supstancija, koja po milosti, a ne po naravi besmrtnost prima“.
Prigovor 2. Nadalje, Platon veli u Timeju: „O bogovi bogova, kojih sam ja tvorac i otac, djela uistinu moja, po naravi razrješiva, no mojom voljom nerazrješiva“. Pod tim pak bogovima ne može ništa drugo doli anđele razumjeti. Dakle, anđeli su po svojoj naravi raspadljivi.
Prigovor 3. Nadalje, prema Grguru: „sve bi u ništa palo kad to ruka Svemogućega ne bi uzdržavala“. No ono što se u ništa može pretvoriti jest raspadljivo. Budući dakle da su anđeli načinjeni od Boga, čini se da su raspadljivi prema svojoj naravi.
Naprotiv, Dionizije veli, u 4. poglavlju De divinis nominibus, da intelektualne supstancije „imaju neprolazan život, čiste bivajući od svakoga propadanja, smrti i tvari i nastajanja“.
Odgovaram: nužno je reći da su anđeli prema svojoj naravi neraspadljivi. Razlog je tomu taj što ništa ne propada osim po tome što se njegov oblik odvaja od tvari; stoga, budući da je anđeo sam samostojni oblik, kako je bjelodano iz rečenoga, nemoguće je da njegova supstancija bude raspadljiva. Ono naime što pripada nekome po sebi, nikada se od njega ne može odvojiti; a od onoga pak komu pripada po drugome, može se odvojiti, kad se odvoji ono prema čemu mu je pripadalo. Okruglost se naime od kruga ne može odvojiti, jer mu pripada po njemu samome; ali mjedeni krug može izgubiti okruglost po tome što se kružni lik odvaja od mjedi. Bitak pak po sebi pripada obliku, svaka je naime stvar biće u činu prema tome što ima oblik. Tvar pak jest biće u činu po obliku. Složevina se dakle od tvari i oblika prestaje nalaziti u činu po tome što se oblik odvaja od tvari. Ali ako sam oblik opstoji u svojemu bitku, kao što je u anđelima, kako je rečeno, ne može izgubiti bitak. Sama je dakle nematerijalnost anđela razlog zašto je anđeo neraspadljiv prema svojoj naravi. I ove se neraspadljivosti znak može uzeti iz njegova intelektualnoga djelovanja: jer budući da svaka stvar djeluje prema tome što jest u činu, djelovanje stvari pokazuje način njezina bitka. Vrsta pak i pojam djelovanja shvaća se iz objekta. Shvatljivi pak objekt, budući da je iznad vremena, vječan je. Stoga je svaka intelektualna supstancija neraspadljiva prema svojoj naravi.
Odgovor na 1. prigovor: Damaščanin uzima savršenu besmrtnost, koja uključuje svakovrsnu nepromjenjivost, jer svaka je promjena neka smrt, kako Augustin veli. Savršenu pak nepromjenjivost anđeli ne postižu osim po milosti, kako će niže biti bjelodano.
Odgovor na 2. prigovor: Platon pod bogovima razumijeva nebeska tijela, za koja je smatrao da su sastavljena od elemenata, i stoga prema svojoj naravi razrješiva, no božanskom se voljom uvijek uzdržavaju u bitku.
Odgovor na 3. prigovor: kako je gore rečeno, neko je nužno biće koje ima uzrok svoje nužnosti. Stoga se ne protivi nužnomu ni neraspadljivomu to da njegov bitak ovisi o drugome kao o uzroku. Time se dakle što se veli da bi sve palo u ništa kad ne bi bilo uzdržavano od Boga, pa i anđeli, ne daje razumjeti da je u anđelima neko počelo propadanja, nego da anđelov bitak ovisi o Bogu kao o uzroku. Ne veli se pak da je nešto raspadljivo po tome što ga Bog može pretvoriti u nebitak oduzimanjem svojega uzdržavanja, nego po tome što u samome sebi ima neko počelo propadanja, ili oprečnost ili barem mogućnost tvari.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.