Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 5, a. 3

Pod pretpostavkom da je biće prije, je li svako biće dobro

Prigovor 1. Čini se da svako biće nije dobro. Dobro naime dodaje povrh bića, kako je iz rečenoga očito. No ono što dodaje nešto povrh bića, suzuje ga, kao supstancija, količina, kakvoća i drugo tome slično. Dakle, dobro suzuje biće. Nije dakle svako biće dobro.

Prigovor 2. Nadalje, nijedno zlo nije dobro, Iz 5, „jao vama koji zovete zlo dobrim, a dobro zlim“. No neko se biće naziva zlim. Dakle, nije svako biće dobro.

Prigovor 3. Nadalje, dobro ima pojam poželjnoga. No prva tvar nema pojam poželjnoga, nego samo onoga što teži. Dakle, prva tvar nema pojam dobra. Nije dakle svako biće dobro.

Prigovor 4. Nadalje, Filozof kaže u III. Metaphys. da u matematičkim stvarima nema dobra. No matematičke su stvari neka bića, inače o njima ne bi bilo znanosti. Dakle, nije svako biće dobro.

Naprotiv, svako biće koje nije Bog Božje je stvorenje. No svako je stvorenje Božje dobro, kako se kaže u 1 Tim 4, a Bog je u najvišem stupnju dobar. Dakle, svako biće jest dobro.

Odgovaram: svako biće, ukoliko je biće, jest dobro. Svako je naime biće, ukoliko je biće, u činu, i na neki način savršeno, jer svaki je čin određeno savršenstvo. Savršeno pak ima pojam poželjnoga i dobra, kako je iz rečenoga očito. Stoga slijedi da je svako biće, ukoliko je takvo, dobro.

Odgovor na 1. prigovor: supstancija, količina i kakvoća, i ono što se pod njima sadrži, suzuju biće primjenjujući biće na neko štostvo ili narav. Tako pak dobro ne dodaje nešto povrh bića, nego samo pojam poželjnoga i savršenstva, što priliči samome bitku u kojoj god naravi bio. Stoga dobro ne suzuje biće.

Odgovor na 2. prigovor: nijedno se biće ne naziva zlim ukoliko je biće, nego ukoliko je lišeno nekoga bitka, kao što se čovjek naziva zlim ukoliko je lišen bitka kreposti, a oko se naziva zlim ukoliko je lišeno oštrine vida.

Odgovor na 3. prigovor: prva tvar, kao što nije biće osim u mogućnosti, tako nije niti dobro osim u mogućnosti. Premda se, prema platonovcima, može reći da je prva tvar nebiće zbog pridodane lišenosti. Pa ipak ima udjela u nečemu od dobra, naime u samome usmjerenju ili prikladnosti za dobro. I stoga joj ne priliči da bude poželjna, nego da teži.

Odgovor na 4. prigovor: matematičke stvari ne opstoje odvojene prema bitku, jer kada bi opstojale, bilo bi u njima dobro, naime sam njihov bitak. No matematičke su stvari odvojene samo po razumu, ukoliko se apstrahiraju od gibanja i od tvari, i tako se apstrahiraju od pojma svrhe, koja ima pojam pokretača. Nije pak neprikladno da u nekome biću po razumu ne bude dobro ili pojam dobra, budući da je pojam bića prije nego pojam dobra, kako je gore rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.