I, q. 48, a. 2
Nalazi li se zlo u stvarima
Prigovor 1. Čini se da se zlo ne nalazi u stvarima. Što god se naime nalazi u stvarima, ili je neko biće, ili lišenost nekoga bića, što je nebiće. Ali Dionizije kaže, u IV. pogl. De div. nom., da je zlo udaljeno od postojećega, a još je više udaljeno od nepostojećega. Dakle, zlo se nipošto ne nalazi u stvarima.
Prigovor 2. Nadalje, biće i stvar jesu zamjenjivi. Ako je dakle zlo biće u stvarima, slijedi da je zlo određena stvar. Što je protivno rečenome.
Prigovor 3. Nadalje, „bjelje je ono što je nepomiješanije s crnim“, kako se kaže u III. knjizi Aristotelovih Topika. Dakle, i bolje je ono što je nepomiješanije sa zlim. Ali Bog uvijek čini ono što je bolje, mnogo više negoli narav. Dakle, u stvarima sazdanima od Boga ništa se zlo ne nalazi.
Naprotiv, prema ovome uklonile bi se sve zabrane i kazne, koje nisu doli za zla.
Odgovaram: kako je gore rečeno, savršenost svemira zahtijeva postojanje nejednakosti u stvarima, kako bi se ispunili svi stupnjevi dobrote. Jedan je pak stupanj dobrote da nešto bude tako dobro da nikada ne može zakazati. Drugi je pak stupanj dobrote da nešto tako bude dobro da može od dobra zakazati. Koji se stupnjevi također u samome bitku nalaze, neke su naime stvari koje svoj bitak ne mogu izgubiti, kao netjelesne; neke su pak koje mogu izgubiti, kao tjelesne. Kao što dakle savršenost cjeline stvarî zahtijeva da ne budu samo nepropadljiva bića, nego i propadljiva; tako savršenost svemira zahtijeva da postoje neka koja od dobrote mogu zakazati; iz čega slijedi da ona katkada zakažu. U tome se pak sastoji pojam zla, da naime nešto zakaže od dobra. Stoga je bjelodano da se u stvarima nalazi zlo, kao i propadanje, naime i samo propadanje određeno je zlo.
Odgovor na 1. prigovor: zlo je udaljeno i od bića jednostavno, i od nebića jednostavno, jer niti je kao habitus, niti kao čisto nijekanje, nego kao lišenost.
Odgovor na 2. prigovor: kako se kaže u V. Metaphys., biće se izriče na dva načina. Na jedan način prema tome što označuje bitak stvari, ukoliko se dijeli na deset kategorija, i tako se zamjenjuje sa stvarju. I na taj način nijedna lišenost nije biće, pa ni zlo. Na drugi način naziva se bićem ono što označuje istinitost tvrdnje, koja se sastoji u sastavljanju, čija je oznaka ovaj glagol jest, i to je biće kojim se odgovara na pitanje je li. I tako kažemo da je sljepoća u oku, ili bilo koja druga lišenost. I na taj se način također zlo naziva bićem. Zbog nepoznavanja pak ovoga razlikovanja, neki su, razmatrajući da se neke stvari nazivaju zlima, ili da se za zlo kaže da jest u stvarima, povjerovali da je zlo određena stvar.
Odgovor na 3. prigovor: Bog i narav, i koji god djelatnik, čini ono što je bolje u cjelini; ali ne ono što je bolje u svakome pojedinom dijelu, osim s obzirom na cjelinu, kako je gore rečeno. Sama pak cjelina koja je sveukupnost stvorenjâ bolja je i savršenija ako su u njoj neka bića koja mogu od dobra zakazati, koja katkada zakazuju, bez Božjega prijekida. Kako zato što providnosti ne pripada narav uništiti, nego spasiti, kako Dionizije kaže, u IV. pogl. De div. nom., a sama narav stvarî to ima da ono što može zakazati kadašto zakaže. Tako i zato što je, kako Augustin kaže u Enchirid., Bog toliko moćan da može i dobro učiniti od zala. Stoga bi se mnoga dobra oduzela kad Bog ne bi dopustio da ijedno zlo postoji. Ne bi se naime rađala vatra kad se ne bi kvario zrak; niti bi se očuvao život lava kad ne bi bio ubijen magarac; niti bi se također hvalila pravednost koja osvećuje i strpljivost koja podnosi kad ne bi bilo nepravde.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.