Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 45, a. 4

Komu pristoji biti stvoren

Prigovor 1. Čini se da biti stvoren nije vlastitost složenih i subsistentnih bića. Kaže se naime u knjizi De causis da je prvo od stvorenih stvarî bitak. No bitak stvorene stvari nije subsistentan. Dakle, stvaranje nije vlastito subsistentnoga i složenoga.

Prigovor 2. Nadalje, ono što se stvara jest iz ničega. No složena bića nisu iz ničega, nego iz svojih sastavnih dijelova. Dakle, složenim bićima ne pristoji biti stvoren.

Prigovor 3. Nadalje, ono se vlastito proizvodi prvim izlaženjem što se pretpostavlja u drugome, kao naravna stvar naravnim rađanjem, koja se pretpostavlja u djelovanju umijeća. Ali ono što se pretpostavlja u naravnome rađanju jest tvar. Dakle, tvar je ono što se vlastito stvara, a ne složeno biće.

Naprotiv, kaže se u Post 1: „u početku stvori Bog nebo i zemlju“. Nebo pak i zemlja jesu složene subsistentne stvari. Dakle, njihovo je vlastito stvaranje.

Odgovaram: biti stvoren jest određeno nastajanje, kako je rečeno. Nastajanje se pak usmjeruje prema bitku stvari. Stoga onima vlastito pristoji nastajati i biti stvoren kojima pristoji bitak. Koji pak pristoji vlastito subsistentnim bićima, bilo da su jednostavna, kao odijeljene supstancije; bilo da su složena, kao materijalne supstancije. Onomu naime vlastito pristoji bitak što ima bitak; a to je ono što subsistira u svojemu bitku. Oblici pak i akcidenti, i drugo takvo, ne nazivaju se bićima kao da bi oni sami postojali, nego jer po njima nešto postoji; kao što se bjelina po tom razlogu naziva bićem jer je po njoj subjekt bijel. Stoga se, prema Filozofu, za akcident vlastitije kaže da pripada biću negoli da je biće. Kao što su dakle akcidenti i oblici, i tome slično, što ne subsistira, više supostojeći negoli bića; tako se više trebaju nazvati sustvorenima negoli stvorenima. Vlastito su pak stvorena subsistentna bića.

Odgovor na 1. prigovor: kada se kaže da je prvo od stvorenih stvarî bitak, riječ „bitak“ ne označuje stvoreni subjekt; nego označuje vlastiti pojam predmeta stvaranja. Naime po tome se za nešto kaže da je stvoreno što je biće, a ne po tome što je ovo biće, budući da je stvaranje izlaženje čitavoga bitka iz sveopćega bića, kako je rečeno. I to je sličan način govora kao kad bi se reklo da je prvo vidljivo boja, premda je ono što se vlastito vidi obojeno.

Odgovor na 2. prigovor: stvaranje ne izriče uspostavljanje složene stvari iz prethodno postojećih počela, nego se za složeno biće tako kaže da se stvara što se istodobno sa svim svojim počelima privodi u bitak.

Odgovor na 3. prigovor: taj razlog ne dokazuje da se stvara samo tvar; nego da tvar ne postoji osim po stvaranju. Jer stvaranje je proizvodnja čitavoga bitka, a ne samo tvari.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.