Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 44, a. 4

Je li on svršni uzrok stvarî

Prigovor 1. Čini se da Bog nije svršni uzrok svega. Djelovati naime radi cilja čini se da pripada onomu koji treba cilj. Ali Bog ničega nije potrebit. Dakle, ne pristoji mu djelovati radi cilja.

Prigovor 2. Nadalje, cilj rađanja i oblik rođenoga i djelatnik ne padaju u brojčano isto, kako se kaže u II. Physic., jer cilj rađanja jest oblik rođenoga. Ali Bog je prvi djelatnik svega. Nije dakle svršni uzrok svega.

Prigovor 3. Nadalje, za ciljem sve teži. Ali za Bogom ne teži sve, jer ga i ne spoznaje sve. Bog dakle nije cilj svega.

Prigovor 4. Nadalje, svršni je uzrok prvi od uzroka. Ako je dakle Bog djelatni uzrok i svršni uzrok, slijedi da je u njemu ranije i kasnije. Što je nemoguće.

Naprotiv, kaže se u Izr 16: „sve je radi samoga sebe načinio Gospodin“.

Odgovaram: svaki djelatnik djeluje radi cilja, inače iz djelovanja djelatnika ne bi više slijedilo ovo negoli ono, osim slučajno. Isti je pak cilj djelatnika i primatelja trpnje, ukoliko su takvi, ali na jedan i na drugi način, naime jedno je te isto što djelatnik namjerava utisnuti, i što primatelj trpnje namjerava primiti. Neka pak bića istodobno djeluju i trpe, a to su nesavršeni djelatnici, i njima pristoji da i u djelovanju namjeravaju nešto steći. No prvomu djelatniku, koji je samo djelatnik, ne pristoji djelovati radi stjecanja nekoga cilja; nego namjerava samo priopćiti svoje savršenstvo, koje je njegova dobrota. I svako pojedino stvorenje namjerava postići svoje savršenstvo, koje je sličnost božanskoga savršenstva i dobrote. Tako je dakle božanska dobrota cilj svih stvarî.

Odgovor na 1. prigovor: djelovati zbog potrebe pripada samo nesavršenomu djelatniku, koji je rođen da djeluje i trpi. No to Bogu ne pristoji. I zato je on sam u najvišem stupnju velikodušan, jer ne djeluje radi svoje koristi, nego samo radi svoje dobrote.

Odgovor na 2. prigovor: oblik rođenoga nije cilj rađanja osim ukoliko je sličnost oblika onoga koji rađa, koji namjerava priopćiti svoju sličnost. Inače bi oblik rođenoga bio plemenitiji od roditelja, budući da je cilj plemenitiji od onoga što je radi cilja.

Odgovor na 3. prigovor: sve teži za Bogom kao ciljem, težeći za bilo kojim dobrom, bilo razumskom težnjom, bilo osjetnom, bilo naravnom, koja je bez spoznaje, jer ništa nema pojam dobra i poželjnoga, osim prema tome što sudjeluje u Božjoj sličnosti.

Odgovor na 4. prigovor: budući da je Bog djelatni, uzorni i svršni uzrok svih stvarî, i prva je tvar od njega, slijedi da je prvo počelo svih stvarî samo jedno prema stvarnosti. Ništa ipak ne priječi da se u njemu razmatra mnogo toga prema razumu, od čega neka ranije padaju u naš razum negoli druga.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.