I, q. 44, a. 3
Je li Bog uzorni uzrok stvarî, ili postoje drugi uzori osim njega
Prigovor 1. Čini se da je uzorni uzrok nešto osim Boga. Naime ono što je načinjeno prema uzoru ima sličnost s uzorom. Ali stvorenja su daleko od božanske sličnosti. Nije dakle Bog njihov uzorni uzrok.
Prigovor 2. Nadalje, sve što postoji po sudioništvu svodi se na nešto što postoji po sebi, kao užareno na vatru, kako je već rečeno. Ali što god postoji u osjetnim stvarima, postoji samo po sudioništvu u nekoj vrsti, što je očito iz toga što se ni u jednoj od osjetnih stvari ne nalazi samo ono što pripada pojmu vrste, nego se počelima vrste pridružuju individuacijska počela. Treba dakle postaviti same po sebi postojeće vrste, kao čovjeka po sebi, i konja po sebi, i tome slično. I to se naziva uzorima. Dakle, uzori su neke stvari izvan Boga.
Prigovor 3. Nadalje, znanosti i definicije odnose se na same vrste, ne prema tome kako su u pojedinačnim stvarima, jer o pojedinačnome nema znanosti ni definicije. Dakle, postoje neka bića koja su bića ili vrste ne u pojedinačnim stvarima. I to se naziva uzorima. Dakle, isto što i prije.
Prigovor 4. Nadalje, to se isto čini po Dioniziju, koji kaže, u V. pogl. De div. nom., da je „sam bitak po sebi prije onoga što je po sebi biti život, i onoga što je po sebi biti mudrost“.
Naprotiv, uzor je isto što i ideja. Ali ideje, prema onome što Augustin kaže u knjizi De octoginta tribus quaestionibus, „jesu prvotni oblici, koji se sadrže u božanskome umu“. Dakle, uzori stvarî nisu izvan Boga.
Odgovaram: Bog je prvi uzorni uzrok svih stvarî. Radi bjelodanosti ovoga, valja razmotriti da je za proizvodnju neke stvari zato nužan uzor, da bi učinak postigao određeni oblik, umjetnik naime proizvodi određeni oblik u tvari zbog uzora u koji gleda, bilo da je to uzor u koji izvana motri, bilo da je uzor iznutra umom začet. Bjelodano je pak da ono što naravno nastaje postiže određene oblike. To pak određenje oblikâ mora se svesti, kao na prvo počelo, na božansku mudrost, koja je zamislila red svemira, koji se sastoji u razlikovanju stvarî. I zato valja reći da su u božanskoj mudrosti pojmovi svih stvarî, koje smo gore nazvali idejama, to jest uzornim oblicima koji postoje u božanskome umu. Koji premda se umnažaju prema odnosu prema stvarima, ipak stvarno nisu različiti od božanske biti, ukoliko se njezina sličnost od različitih može sudioništvom primati na različit način. Tako je dakle sam Bog prvi uzor svega. Mogu se također u stvorenim stvarima neke nazvati uzorima drugih, prema tome što su neke na sličnost drugih, ili prema istoj vrsti, ili prema analogiji nekoga oponašanja.
Odgovor na 1. prigovor: premda stvorenja ne dosežu do toga da budu slična Bogu prema svojoj naravi sličnošću vrste, kao rođeni čovjek čovjeku roditelju; dotiču se ipak njegove sličnosti prema predočivanju pojma spoznatoga od Boga, kao kuća koja je u tvari kući koja je u umu umjetnika.
Odgovor na 2. prigovor: od pojma je čovjeka da bude u tvari, i tako se ne može naći čovjek bez tvari. Premda je dakle ovaj čovjek po sudioništvu u vrsti, ne može se ipak svesti na nešto što postoji po sebi u istoj vrsti; nego na nadređenu vrstu, kakve su odijeljene supstancije. A isti je razlog i glede drugih osjetnih stvari.
Odgovor na 3. prigovor: premda se svaka znanost i definicija odnosi samo na bića, ipak nije nužno da stvari imaju isti način u bivanju kakav razum ima u spoznavanju. Mi naime, po snazi djelatnoga razuma, apstrahiramo opće oblike od pojedinačnih uvjeta, a ipak nije nužno da općenitosti subsistiraju izvan pojedinačnih stvari kao uzori pojedinačnih.
Odgovor na 4. prigovor: kako Dionizije kaže, u XI. pogl. De div. nom., životom po sebi i mudrošću po sebi katkada naziva samoga Boga, katkada moći dane samim stvarima, a ne neke subsistentne stvari, kao što su postavili stari.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.