I, q. 44, a. 2
Je li prva tvar stvorena od Boga, ili je počelo podjednako s njime usklađeno
Prigovor 1. Čini se da prva tvar nije stvorena od Boga. Sve naime što biva, sastavlja se od subjekta i od nečega drugoga, kako se kaže u I. Physic. Ali prvoj tvari nema nekoga subjekta. Dakle, prva tvar ne može biti načinjena od Boga.
Prigovor 2. Nadalje, djelovanje i trpnja dijele se jedno protiv drugoga. Ali kao što je prvo djelatno počelo Bog, tako je prvo trpno počelo tvar. Dakle, Bog i prva tvar jesu dva počela podijeljena jedno protiv drugoga, od kojih nijedno nije od drugoga.
Prigovor 3. Nadalje, svaki djelatnik čini sebi slično, i tako, budući da svaki djelatnik djeluje ukoliko je u činu, slijedi da je sve načinjeno na neki način u činu. Ali prva je tvar samo u mogućnosti, ukoliko je takva. Dakle, protivno je pojmu prve tvari da bude načinjena.
Naprotiv, Augustin kaže, u XII. Confess.: dvoje si načinio, Gospodine, jedno blizu sebe, naime anđela, a drugo blizu ničega, naime prvu tvar.
Odgovaram: drevni su filozofi pomalo, i kao koračajući stopu po stopu, ulazili u spoznaju istine. U početku naime, bivajući kao grublji, nisu smatrali da postoje druga bića doli osjetna tijela. Od kojih oni koji su u njima postavljali gibanje, nisu razmatrali gibanje osim prema nekim akcidentima, kao na primjer prema rijetkosti i gustoći, skupljanju i raspršivanju. I pretpostavljajući samu supstanciju tijelâ nestvorenom, pripisivali su neke uzroke takvim akcidentalnim preinakama, kao na primjer prijateljstvo, sukob, um, ili nešto takvo. Napredujući pak dalje, razumom su razlikovali bitni oblik i tvar, koju su postavljali nestvorenom; i uočili su da u tijelima nastaje preinaka prema bitnim oblicima. Kojih su preinaka postavljali neke općenitije uzroke, kao kosi krug, prema Aristotelu, ili ideje, prema Platonu. Ali valja razmotriti da se tvar po obliku sužava na određenu vrstu; kao što se supstancija neke vrste po akcidentu koji joj prispijeva sužava na određeni način bivanja, kao što se čovjek sužava po bijelome. Jedni su dakle i drugi razmatrali biće nekim posebnim razmatranjem, ili ukoliko je ovo biće, ili ukoliko je takvo biće. I tako su stvarima pripisali posebne djelatne uzroke. A dalje su se neki uzdigli do razmatranja bića ukoliko je biće, i razmotrili su uzrok stvarî, ne samo prema tome što su ove ili takve, nego prema tome što su bića. Ono dakle što je uzrok stvarî ukoliko su bića, mora biti uzrok stvarî, ne samo prema tome što su takve po akcidentalnim oblicima, niti prema tome što su ove po bitnim oblicima, nego također prema svemu onome što na bilo koji način pripada njihovu bitku. I tako valja postaviti da je i prva tvar stvorena od sveopćega uzroka bićâ.
Odgovor na 1. prigovor: Filozof u I. Physic. govori o pojedinačnome nastajanju, koje biva iz oblika u oblik, bilo akcidentalan bilo bitan: sada pak govorimo o stvarima prema njihovu izlaženju iz sveopćega počela bivanja. Iz kojega pak izlaženja ni tvar nije isključena, premda je isključena iz prvoga načina činjenja.
Odgovor na 2. prigovor: trpnja je učinak djelovanja. Stoga je i razložno da prvo trpno počelo bude učinak prvoga djelatnoga počela, naime sve nesavršeno uzrokovano je od savršenoga. Treba naime prvo počelo biti najsavršenije, kako Aristotel kaže, u XII. Metaphys.
Odgovor na 3. prigovor: taj razlog ne pokazuje da tvar nije stvorena, nego da nije stvorena bez oblika. Premda je naime sve stvoreno u činu, ipak nije čisti čin. Stoga je potrebno da i ono što se nalazi sa strane mogućnosti bude stvoreno, ako je stvoreno sve što pripada njegovu bitku.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.