I, q. 43, a. 6
Komu biva nevidljivo poslanje
Prigovor 1. Čini se da nevidljivo poslanje ne biva k svima koji su dionici milosti. Oci naime Staroga zavjeta bijahu dionici milosti. Ali k njima se čini da nije bilo izvršeno nevidljivo poslanje, kaže se naime u Iv 7: „još ne bijaše dan Duh, jer Isus još ne bijaše proslavljen“. Dakle, nevidljivo poslanje ne biva k svima koji su dionici milosti.
Prigovor 2. Nadalje, napredak u kreposti nije doli po milosti. Ali se nevidljivo poslanje ne čini da se pazi prema napretku kreposti, jer se čini da je napredak kreposti neprekinut, budući da ljubav uvijek ili napreduje ili slabi; i tako bi poslanje bilo neprekinuto. Dakle, nevidljivo poslanje ne biva k svim dionicima milosti.
Prigovor 3. Nadalje, Krist i blaženici najpotpunije imaju milost. Ali k njima se čini da ne biva poslanje, jer poslanje biva k nečemu udaljenomu; a Krist, ukoliko je čovjek, i svi blaženici savršeno su sjedinjeni s Bogom. Ne biva dakle k svim dionicima milosti nevidljivo poslanje.
Prigovor 4. Nadalje, sakramenti Novoga zakona sadrže milost. A ipak se ne kaže da k njima biva nevidljivo poslanje. Dakle, ne biva k svemu što ima milost nevidljivo poslanje.
Naprotiv, prema Augustinu, nevidljivo poslanje biva radi posvećenja stvorenja. A svako stvorenje koje ima milost posvećuje se. Dakle, k svakomu takvu stvorenju biva nevidljivo poslanje.
Odgovaram: kao što je gore rečeno, poslanje po svojemu pojmu označuje da onaj koji se šalje ili počne biti gdje prije nije bio, kao što se događa u stvorenim stvarima; ili počne biti gdje je prije bio, ali na neki novi način, prema tome kako se poslanje pripisuje božanskim osobama. Tako dakle u onome k komu biva poslanje valja dvoje razmotriti, naime prebivanje milosti, i određenu obnovu po milosti. K svima dakle biva nevidljivo poslanje u kojima se to dvoje nalazi.
Odgovor na 1. prigovor: nevidljivo je poslanje bilo izvršeno k ocima Staroga zavjeta. Stoga Augustin kaže, u IV. De Trin., da prema tome što se Sin šalje nevidljivo, „biva u ljudima ili s ljudima; a to je prije bilo učinjeno u ocima i prorocima“. To dakle što se kaže: još ne bijaše dan Duh, shvaća se o onome davanju s vidljivim znakom, koje se dogodilo na dan Pedesetnice.
Odgovor na 2. prigovor: također prema napretku kreposti, ili porastu milosti, biva nevidljivo poslanje. Stoga Augustin kaže, u IV. De Trin., da se „tada komu šalje Sin, kada se od koga spoznaje te prima, koliko se može spoznati i primiti prema dosegu ili one koja prema Bogu napreduje, ili u Bogu savršene razumne duše“. No ipak se prema onome porastu milosti ponajprije pazi nevidljivo poslanje kada tko napreduje u neki novi čin, ili novo stanje milosti, kao na primjer kada tko napreduje u milost čudesa ili proroštva, ili u tome što se iz žara ljubavi izlaže mučeništvu, ili se odriče onoga što posjeduje, ili se laća bilo kojega teškog djela.
Odgovor na 3. prigovor: k blaženicima je bilo izvršeno nevidljivo poslanje u samome početku blaženstva. Poslije pak k njima biva nevidljivo poslanje, ne prema jačanju milosti, nego prema tome što im se neka otajstva iznova objavljuju, što traje sve do sudnjega dana. Koji se porast pazi prema protezanju milosti koja se proteže na više toga. K Kristu je pak bilo izvršeno nevidljivo poslanje u početku njegova začeća, ali ne i poslije, budući da je od početka svojega začeća bio pun sve mudrosti i milosti.
Odgovor na 4. prigovor: milost je u sakramentima Novoga zakona oruđeno, kao što je oblik rukotvorine u oruđima umijeća, prema određenom tijeku od djelatnika u primatelja. Poslanje se pak ne izriče osim s obzirom na cilj. Stoga poslanje božanske osobe ne biva k sakramentima, nego k onima koji po sakramentima primaju milost.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.