I, q. 43, a. 4
Pristoji li svakoj pojedinoj osobi biti poslana
Prigovor 1. Čini se da i Ocu pristoji biti poslan. To naime da se božanska osoba šalje jest to da se ona daruje. Ali Otac daje samoga sebe, budući da se ne može posjedovati, osim ako sam sebe ne daruje. Dakle, može se reći da Otac šalje samoga sebe.
Prigovor 2. Nadalje, božanska se osoba šalje prema prebivanju milosti. Ali po milosti čitavo Trojstvo prebiva u nama, prema onome iz Iv 14: „k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti“. Dakle, svaka se od božanskih osoba šalje.
Prigovor 3. Nadalje, što god pristoji nekoj osobi, pristoji svima, osim pojmova i osoba. Ali poslanje ne označuje neku osobu, a niti pojam, budući da ima samo pet pojmova, kako je gore rečeno. Dakle, svakoj pojedinoj božanskoj osobi pristoji biti poslana.
Naprotiv, Augustin kaže, u II. knjizi De Trin., da se „za samoga Oca nikada ne čita da je poslan“.
Odgovaram: poslanje u svojemu pojmu označuje proizlaženje od drugoga; i u božanskome, prema podrijetlu, kako je gore rečeno. Stoga, budući da Otac nije od drugoga, nipošto mu ne pristoji biti poslan; nego samo Sinu i Duhu Svetomu, kojima pristoji biti od drugoga.
Odgovor na 1. prigovor: ako davati označuje velikodušno priopćavanje nečega, tako Otac daje samoga sebe, ukoliko se velikodušno priopćuje stvorenju za uživanje. Ako pak označuje autoritet darovatelja s obzirom na ono što se daje, tako u božanskome ne pristoji biti dan osim osobi koja je od drugoga; kao ni biti poslan.
Odgovor na 2. prigovor: premda je učinak milosti također od Oca, koji prebiva po milosti, kao i Sin i Duh Sveti; budući ipak da nije od drugoga, ne kaže se da biva poslan. I to je ono što kaže Augustin, u IV. De Trin., da se „za Oca, kada se u vremenu od bilo koga spoznaje, ne kaže da je poslan, jer nema od koga bi bio, ili iz koga bi proizlazio“.
Odgovor na 3. prigovor: poslanje, ukoliko označuje proizlaženje od onoga koji šalje, uključuje u svojemu označenju pojam, ne doduše posebno, nego općenito, ukoliko je biti od drugoga zajedničko dvama pojmovima.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.