Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 42, a. 5

Je li jedna od njih u drugoj

Prigovor 1. Čini se da Sin nije u Ocu, i obrnuto. Filozof naime, u IV. Physic., postavlja osam načina bivanja nečega u nečemu; a ni po jednome od njih Sin nije u Ocu, ili obrnuto, kako je bjelodano onomu koji prolazi kroz pojedine načine. Dakle, Sin nije u Ocu, niti obrnuto.

Prigovor 2. Nadalje, ništa što je izišlo iz nečega, nije u tome. No Sin je odvijeka izišao od Oca, prema onome iz Mih 5: „izlazak je njegov od početka, od vječnih dana“. Dakle, Sin nije u Ocu.

Prigovor 3. Nadalje, jedno od oprečnih nije u drugome. No Sin i Otac suprotstavljaju se odnosom. Dakle, jedan ne može biti u drugome.

Naprotiv, kaže se u Iv 14: „ja sam u Ocu, i Otac je u meni“.

Odgovaram: u Ocu i Sinu valja razmotriti troje, naime bit, odnos i podrijetlo; i prema bilo kojemu od toga Sin je u Ocu, i obrnuto. Prema biti naime Otac je u Sinu, jer je Otac svoja bit, i priopćuje svoju bit Sinu, ne po nekoj svojoj promjeni, iz čega slijedi da je, budući da je Očeva bit u Sinu, u Sinu Otac. I slično, budući da je Sin svoja bit, slijedi da je u Ocu, u kojemu je njegova bit. I to je ono što Hilarije kaže, u V. De Trin.: „svoju narav, da tako kažem, slijedi nepromjenjivi Bog, rađajući nepromjenjiva Boga. Prema tome, shvaćamo da u njemu subsistira Božja narav, kada je u Bogu Bog“. Prema odnosima također bjelodano je da se jedno od relativno oprečnih nalazi u drugome prema razumu. Prema podrijetlu također bjelodano je da proizlaženje razumljive riječi nije prema van, nego ostaje u onome koji zbori. I ono što se riječju zbori, u riječi se sadrži. A isti je razlog i glede Duha Svetoga.

Odgovor na 1. prigovor: ono što se nalazi u stvorenjima ne predočuje dostatno ono što je Božje. I zato ni po jednome od onih načina koje Filozof nabraja Sin nije u Ocu, ili obrnuto. Bliže pak tomu pristupa onaj način prema kojemu se za nešto kaže da je u počelu od kojega potječe podrijetlo, osim što u stvorenim stvarima nedostaje jedinstvo biti između počela i onoga što je od počela.

Odgovor na 2. prigovor: izlazak Sina od Oca jest prema načinu nutarnjega proizlaženja, kao što riječ izlazi iz srca, i ostaje u njemu. Stoga je taj izlazak u božanskome prema samome razlikovanju odnosâ, a ne prema nekoj bitnoj udaljenosti.

Odgovor na 3. prigovor: Otac i Sin opiru se prema odnosima, no ne i prema biti. A ipak se od relativno oprečnih jedno nalazi u drugome, kako je rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.