Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 42, a. 4

Jesu li božanske osobe jednake prema veličini

Prigovor 1. Čini se da Sin nije jednak Ocu u veličini. Sam naime kaže, u Iv 14: „Otac je veći od mene“; a Apostol, u 1 Kor 15: „i sam će se Sin podložiti onomu koji je njemu sve podložio“.

Prigovor 2. Nadalje, očinstvo pripada Očevu dostojanstvu. Ali očinstvo ne pristoji Sinu. Dakle, što god dostojanstva ima Otac, nema Sin. Dakle, nije jednak Ocu u veličini.

Prigovor 3. Nadalje, gdje god je cjelina i dio, više dijelova jesu nešto veće negoli samo jedan ili manji broj; kao što su tri čovjeka nešto veće nego dva ili jedan. Ali se u božanskome čini da postoji opća cjelina i dio, naime pod odnosom ili pojmom sadrži se više pojmova. Budući dakle da su u Ocu tri pojma, a u Sinu samo dva, čini se da Sin nije jednak Ocu.

Naprotiv, kaže se u Fil 2: „nije smatrao plijenom to što je jednak Bogu“.

Odgovaram: nužno je reći da je Sin jednak Ocu u veličini. Veličina naime Božja nije ništa drugo doli savršenost njegove naravi. A ovo pripada pojmu očinstva i sinovstva: da Sin po rađanju dospije do posjedovanja savršenosti naravi koja je u Ocu, kao i Otac. No budući da je u ljudima rađanje određena promjena onoga koji prelazi iz mogućnosti u čin, čovjek sin nije odmah od početka jednak ocu roditelju; nego se dužnim rastom privodi do jednakosti, osim ako drukčije ispadne zbog nedostatka roditeljskoga počela. Bjelodano je pak iz rečenoga da je u božanskome vlastito i uistinu očinstvo i sinovstvo. Niti se može reći da je snaga Boga Oca bila manjkava u rađanju; niti da je Sin Božji sukcesivno i po promjeni dospio do savršenosti. Stoga je nužno reći da je odvijeka bio jednak Ocu u veličini. Stoga i Hilarije kaže, u knjizi De Synod.: „oduzmi tjelesne slabosti, oduzmi početak začeća, oduzmi boli i svaku ljudsku nuždu, svaki je sin prema naravnomu rođenju jednakost oca, jer je i sličnost naravi“.

Odgovor na 1. prigovor: te se riječi shvaćaju kao izrečene o Kristu prema ljudskoj naravi, u kojoj je manji od Oca, i njemu podložan. No prema božanskoj naravi jednak je Ocu. I to je ono što Atanazije kaže: „jednak Ocu po božanstvu, manji od Oca po čovještvu“. Ili, prema Hilariju, u IX. knjizi De Trin., „po autoritetu darovatelja Otac je veći, ali nije manji onaj komu se daruje jedan bitak“. A u knjizi De Synod. kaže da je podložnost Sina pobožnost naravi, to jest priznavanje Očeva autoriteta, dok je podložnost ostalih slabost stvorenja.

Odgovor na 2. prigovor: jednakost se pazi prema veličini. Veličina pak u božanskome označuje savršenost naravi, kako je rečeno, i pripada biti. I zato se jednakost u božanskome, i sličnost, pazi prema bitnim stvarima, niti se prema razlikovanju odnosa može reći nejednakost ili nesličnost. Stoga Augustin kaže, Contra Maximinum: „pitanje podrijetla jest tko je od koga; a jednakosti pak, kakav je ili koliki je“. Očinstvo je dakle Očevo dostojanstvo, kao i Očeva bit, naime dostojanstvo je apsolutno, i pripada biti. Kao što je dakle ista bit koja je u Ocu očinstvo, u Sinu sinovstvo; tako je isto dostojanstvo koje je u Ocu očinstvo, u Sinu sinovstvo. Uistinu se dakle kaže da što god dostojanstva ima Otac, ima i Sin. Niti slijedi: Otac ima očinstvo, dakle Sin ima očinstvo. Mijenja se naime „što“ u „prema nečemu“, naime ista je bit i dostojanstvo Oca i Sina, ali u Ocu je prema odnosu darovatelja, a u Sinu prema odnosu primatelja.

Odgovor na 3. prigovor: odnos u božanskome nije opća cjelina, premda se pridijeva o više odnosa, jer svi su odnosi jedno prema biti i bitku, što se protivi pojmu općega, čiji se dijelovi razlikuju prema bitku. I slično osoba, kako je gore rečeno, nije opće u božanskome. Stoga niti su svi odnosi nešto veće negoli samo jedan; niti su sve osobe nešto veće negoli samo jedna; jer je sva savršenost božanske naravi u svakoj pojedinoj od osoba.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.