I, q. 40, a. 4
Pretpostavljaju li odnosi, prema razumu, čine osoba, ili obrnuto
Prigovor 1. Čini se da se pojmovni čini prethodno poimaju svojstvima. Kaže naime Učitelj, u XXVII. dist. I. Sent., da je „uvijek Otac jer je uvijek rodio Sina“. I tako se čini da rađanje, prema razumu, prethodi očinstvu.
Prigovor 2. Nadalje, svaki odnos pretpostavlja, u razumu, ono na čemu se temelji; kao što jednakost pretpostavlja količinu. Ali očinstvo je odnos utemeljen na djelovanju koje je rađanje. Dakle, očinstvo pretpostavlja rađanje.
Prigovor 3. Nadalje, kako se odnosi djelatno rađanje prema očinstvu, tako se odnosi rođenje prema sinovstvu. Ali sinovstvo pretpostavlja rođenje, naime zato je sin jer je rođen. Dakle i očinstvo pretpostavlja rađanje.
Naprotiv, rađanje je djelovanje osobe Oca. Ali očinstvo uspostavlja osobu Oca. Dakle, ranije je, prema razumu, očinstvo negoli rađanje.
Odgovaram: prema onima koji kažu da svojstva ne razlikuju i ne uspostavljaju hipostaze, nego očituju hipostaze već razlikovane i uspostavljene, apsolutno treba reći da odnosi, prema načinu shvaćanja, slijede pojmovne čine; tako da se može jednostavno reći da je Otac zato što rađa. Ali pretpostavljajući da odnosi razlikuju i uspostavljaju hipostaze u božanskome, valja se poslužiti razlikovanjem. Jer podrijetlo se u božanskome označuje djelatno i trpno, djelatno doduše, kao što se rađanje pripisuje Ocu, a disanje, uzeto za pojmovni čin, pripisuje Ocu i Sinu; trpno pak, kao što se rođenje pripisuje Sinu, a proizlaženje Duhu Svetomu. Naime podrijetla trpno označena jednostavno prethode, prema razumu, svojstvima osoba koje proizlaze, čak i osobnima, jer se podrijetlo trpno označeno označuje kao put k osobi uspostavljenoj svojstvom. Slično i podrijetlo djelatno označeno ranije je, prema razumu, negoli odnos osobe od koje potječe podrijetlo koji nije osoban, kao što pojmovni čin disanja, prema razumu, prethodi neimenovanomu odnosnomu svojstvu zajedničkomu Ocu i Sinu. Ali osobno svojstvo Oca može se razmatrati na dva načina. Na jedan način, kao što je odnos, i tako opet, prema razumu, pretpostavlja pojmovni čin; jer se odnos, ukoliko je takav, temelji na činu. Na drugi način, prema tome kako je konstitutivan za osobu, i tako je potrebno da se odnos prethodno poima pojmovnomu činu, kao što se djelatna osoba prethodno poima djelovanju.
Odgovor na 1. prigovor: kada Učitelj kaže da je Otac zato što rađa, uzima ime Oca prema tome kako označuje samo odnos, ali ne prema tome kako označuje subsistentnu osobu. Tako bi naime trebalo obrnuto reći da rađa zato što je Otac.
Odgovor na 2. prigovor: taj prigovor polazi od očinstva prema tome kako je odnos, a ne prema tome kako je konstitutivno za osobu.
Odgovor na 3. prigovor: rođenje je put k osobi Sina, i zato, prema razumu, prethodi sinovstvu, čak i prema tome kako je konstitutivno za osobu Sina. Ali djelatno se rađanje označuje kao napredovanje od osobe Oca, i zato pretpostavlja osobno svojstvo Oca.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.